Zavrsio s poslom, istusirao se i pravac terasa na jedno motanje. Sprzim pola velike rizle, ostatak pred spavanje, skontam da sam zedan kao konj, a usta susnija od Atakame. Krenem do frizidera po pivo i mahinalno pokupim cigare i upaljac sa stola, koje odlozim na stolic u hodniku, a usput cu i do wc-a.
Izlazim iz klonje, pravac frizider, nosim pivo na terasu, udobno se zavalim u stolicu, polu lezeci polozaj sa nogama podignutim na manju stolicu,, otpijam koji gutljaj piva i posegnem za cigarom.
Aliii sipak, odnesoh cigare u hodnik!
Dizem se iz stolice, ne bas drage volje, kontam kad vec ustajem leci cu na kauc pred tv.
Nosim ono pivo na stolic u dnevnom, odvucem se ko prebijeno pasce do hodnika po cigare i vratim se u udobnost stolice na terasi.
Palim cigaru, pluca skripe, sve mi se cini ko da macka prede, mozak zadovoljan dopremeljnom kolicinom nikotina, a suva usta placu za gutljajem piva.
Ruka dugo godina treniranim, elegantnim pokretom posegnu za bocom.., aliiiii sipak!
Boca u dnevnom!
Ona ruka sto posegnu za pivom zauze polozaj Rodenovog "mislioca", a glava tupo pade na nju. Oci pilje u prazno.
Tisina, mozak pokusava uspostaviti kontrolu i zabrinuto se zapita iz drugog lica - da li si ti normalan covjek?!
Tisinu prekinu komsijin bariton, inace lik sa "sifrom" - jesi ti to mene pito?
Dignem glavu, uputim mu blagi teleci pogled i samo slegnem ramenima.