ljudi moji,ne mogu vam opisati koliiko mi idu na živce ovi moji s posla...danas trebao biti slobodan,jučer dođem na posao vidim da su me stavili da radim,i to smjenu takvu da si ujebem cijeli dan....a baš sam mislio fino odvesti dijete u vrtić,doć doma,zapalit uz kavu i uživati...ovako moram ići raditi po ovom šugavo m vremenu,...ali njima u inat sam zapalio jednu protestnu,
inače mi non stop drkaju po rasporedu i ne mogu spojit 3 dana a da mi ne promijene kako radim...sad tobože dolazi neka internacionalna kontrola pa se sve mora sredit i ulickat...moš mislit kako će doć stalno dolaze a nikako da dođu...frustrira me to što si uz ovaj posao nikako ne mogu uskladiti privatan život,ništa si ne mogu isplanirati jer uvijek postoji šansa da će mi zamijenit smjenu ili neki ***** pa ću izvisiti za neki dogovor ili bilo šta...nekad se zna dogodit da žena i ja radimo suprotne smjene i po 3 tjedna za redom....tad se vidimo po sat vremena dnevno,a dijete vidim isto nekih sat vremena dok je ne spremim za vrtić i odvedem tamo...živcira me to u 3...... radije bih radio i neki manje plaćeni posao (iako mi ni ovdje bogznašta nije neka plaća) al da imam normalne smjene i normalan raspored slobodnog vremena...da mogu više biti s curama i općenito imati više vremena za frendove,neke hobije i sl...al situacija je takva da imam sigurnu plaću,pa moram u ova šugava vremena jest govna i trpit jer drugog posla nema...
a ovi moji kolege....to su takvi miševi da je to nemoguće za povjerovat...tobože se non stop žale i kukaju da im je dosta takvog načina rada,al to samo dok ih ne čuje nitko od šefova,kad su oni u blizini onda je sve divno krasno...mrš...jedini ja imam muda reć šta mislim i znam da me baš i ne vole previše radi toga,al me zaboli iskreno za njihovo mišljenje,dođem,odradim svoje i idem doma...moji kolege su pravi nojevi,samo zabijaju glavu u pijesak i guze se dok ih ovi hebu u mozak i traže što više od njih a oni se trgaju da to naprave,umjesto da baš naprave u skladu sa svojim mogućnostima i pokažu da ipak treba više ljudi za odradit to...a šefovi samo trljaju ruke i smješkaju se jer vide da mogu upravljat ovima kako hoće...umjesto da se svi zajedno neću reć pobunimo nego iznesemo stvari koje nam smetaju i promijenili bi ih,mi samo savijamo leđa...dok ne puknu posred kičme...osjećam se kao don Quijote tamo na poslu...