Laknulo mi je malo nakon razgovora sa momkom sa posla. Evo napisaću šta mi je rekao za sjemenke pa da i vama napisem
Pričao sam sa kolegom koji je inače vrsni pravnik na poslu, i radio je nekoliko godina u krivičnom pravu, pa mi rekao mi je nekoliko stvari u sudskoj praksi koje je on zapazio a vezane su za ovu problematiku. (naravno nisam mu spominjao šta treba da podignem)
Lice koje prima paket/pismo u pošti, na ulici, u stanu ili bilo gdje postaje vlasnikom paketa u trenutku primopredaje (potpisa, pečata, protokola). Sam posjed takvog paketa/pisma ne povlači za sobom nikakvu krivičnu odgovornost dok ga ne pogledaš, upotrijebiš, otvoriš i zadržiš kod sebe itd. Krivičnu odgovornost povlači neotvoren paket samo u slučaju ukoliko istražni organ (tužilac, inspektor, drot) utvrdi da je lice tu robu svjesno, pod materijalnom i krivičnom odgovornošću naručilo/platilo/nabavilo razmjenom ili sl. To se utvrđuje dokazima (računi, fotografije, video i audio zapisi, e-mailovi, pisma i slična sranja). Dakle ukoliko plavci imaju već dokaze protiv tebe (kako si platio, da si naručio, da su ti provalili u kompjuter, šifre, da imaju izvadak tvoje kartice iz banke, prate ti uplate isplate i slično) na licu mjesta te mogu zatvoriti.
U svakom drugom slučaju, samo posjedovanje paketa ne povlači odgovornost, ali mogu te zadržati i iskoristiti svojih 24/48h da pribave dokaze protiv tebe. Uvijek se možeš braniti "Ja ne znam šta je ovo, čije je ovo, ni od koga je. Samo sam podigao paket na svoje ime." S obzirom na nivo na kojem naša policija radi, stepenu informatičke obrazovanosti, ovo je moguće možda u Sj. Koreji. Tu se dolazi i do Zakona o zaštiti ličnih podataka i Zakona o zaštiti potrošača, tako da ako ste karticom plaćali nema brige, banka neće dati nikom vaše podatke bez dobrog podmazivanja i lobiranja nekog jačeg iz izvršne vlasti. Ima dosta toga što te može izvući kod sjemenki, jer u 90% slučajeva je praksa da sud neće ni da priča o nekoj proizvodnji opojnih sredstava bez dobrih dokaza. To je sve vezano za član 238. stav (1) i (3) Krivičnog zakona FBiH (u RS-u je 233. ako se ne varam, a isti su zakoni u biti i u državana u komsiluku) koji kaže:
Član 238. Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga
(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(2) Ko organizira grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(3) Ko neovlašćeno izrađuje, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu za koje zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Opojne droge i sredstva za njihovu proizvodnju oduzet će se.
Ali uglavnom na Sudu to slabo prolazi, ne znam kako je u EU.