Ronin ja ronin, kad isusati, u neko doba mi se prisere, da prostite. Skinem sa sebe prsluk sa sve bocama i donji dio ronilackog odijela, odlozim na morsko dno pored sebe, vratim regulator u usta da mogu disati, u suprotnom bi se utusio, taman cucnem da se dobro iserem, kad odnekud po morskom dnu, doseta vepar, zagrize mi prsluk, istrze mi regulator iz usta i pobjeze niz struju.
Nemam pojma koliko sam dugo trcao ganjajuci vepra po dnu, ali znam da sam se dobro preznojio dok sam ga sustigao. Taman sam ga nanisanio svojom lastikacom, kad u jednom momentu, sa morskog dna, malo ukoso sa lijeve strane desetak metara od mene izvirise dva povelika oka ispod ogromne podvodne stijene.
Odustanem od vepra i opreme, te nanisanim stvora tacno medju oci, opalim i tek tada shvatim da sam pogodio Nessie, a da ono nije bila stijena vec njeno tijelo.
Kud cu, sta cu sa tolikom zivotinjom, razmisljam i zakljucim da mi je najjednostavnije da je raspremim i istranziram na dnu, sto je velika prednost u poredjenju da toliku zivotinju obradjujem na kopnu.
Nakon sto sam sve radnje oko Nessie pozavrsavao, bacim se u potragu za veprom i opremom, jer rukunasrce, pocele su i prve kontrakcije dijafragme.
Sa poslednjim atomima kisika u organizmu uspijevam naci gdje se vepar sakrio i ustrijeliti ga lastikacom ravno u srce i sav ozaren i sretan hvatam se regulatora i na prvi srk vazduha shvatam da je vepar potrosio sav zrak iz boca, pa cak i rezervu te da nisam imao potrebe da ga gadjam puskom, posto se sam od sebe utusio.
Elem, uhvati me panika zbog nedostatka zraka te se brze bolje uputim ka povrsini.
U pocetku izrona potisak koji sam ostvarivao iznosio je 2G, ali nakon 2 dana i predjenih trecine puta shvatam da potisak moram povecati na bar 12G, sto se pokazalo kao veoma iskusna odluka i rezultat je bio izron na povrsinu.
Sve bi se dobro zavrsilo, da nisam napravio kardinalnu gresku nakon sto mi je glava izbila iz vode, usta se razjapila a pluca, grcajuci, povukla vazduh u svoje izbezumljene alveole.
Taj nagli pokret pluca prouzrocilo je takve turbulencije vazduha, da je krajnji ishod bio nastajanje ogromne pijavice koja mi je uvukla nekoliko stranih tijela u pluca, koja sam na jedvite jade, nakon pola sata patnje, nekako uspio iskasljati. Nakon sto sam slucajno pogledao u ispljuvak, zapazim da se medju raznim predmetima nalaze dva bombardera B50, jedan bombarder F116 invisibile, kao i nekoliko jata kormorana, zdralova pelikana i poneka uskorepa lastavica.
Nakon sto sam se nadisao i hiperventilirao, odlucim ponovo zaroniti po Nessie i vepra, no primjecujem ogromnu razliku u nivou mora. Bi mi cudno, ali nastavio sam po planu te zaranjam na mjesto gdje sam ostavio istranziranu Nessie i imam sta viditi.
Dva lesinara se bore oko poslednjeg komada mesa sa Nesinih rebarca, dok druga dvojica, parkirana na podvodnom grebenu, popise svu vodu iz mora. Nedaleko od parkiranih lesinara primijetih Nessino srce kako jos uvijek razdragano kuca te isto spremih u dzep, zlu ne trebalo.
Vidim da je vrag odnio salu i brze-bolje pokupim vepra, iznesem na povrsinu i shvatim da sam naudio jadnoj zivotinji i padne mi na pamet luda ideja.
Presadim mu Nessino srce, dadoh mu vjestacko disanje i nakon nekoliko trenutaka, mozda 2-3 godine da ne pretjerujem, vepar se zagrcnu, zakaslja i prodisa.
Mojoj sreci nije bilo kraja.
Pustih vepra da ide svojim putem i tek sto je zagazio u sikaru zacuh pucanj. Vepar ranjen protrca pored mene i direkt opet u more. Ne bi tu bilo nista cudno ni nevjerovatno da nije uskocio pravo pred dvojicu krivolovaca.
Ostatak price vam je poznat iz Mazarovog linka.
Nemam pojma koliko sam dugo trcao ganjajuci vepra po dnu, ali znam da sam se dobro preznojio dok sam ga sustigao. Taman sam ga nanisanio svojom lastikacom, kad u jednom momentu, sa morskog dna, malo ukoso sa lijeve strane desetak metara od mene izvirise dva povelika oka ispod ogromne podvodne stijene.
Odustanem od vepra i opreme, te nanisanim stvora tacno medju oci, opalim i tek tada shvatim da sam pogodio Nessie, a da ono nije bila stijena vec njeno tijelo.
Kud cu, sta cu sa tolikom zivotinjom, razmisljam i zakljucim da mi je najjednostavnije da je raspremim i istranziram na dnu, sto je velika prednost u poredjenju da toliku zivotinju obradjujem na kopnu.
Nakon sto sam sve radnje oko Nessie pozavrsavao, bacim se u potragu za veprom i opremom, jer rukunasrce, pocele su i prve kontrakcije dijafragme.
Sa poslednjim atomima kisika u organizmu uspijevam naci gdje se vepar sakrio i ustrijeliti ga lastikacom ravno u srce i sav ozaren i sretan hvatam se regulatora i na prvi srk vazduha shvatam da je vepar potrosio sav zrak iz boca, pa cak i rezervu te da nisam imao potrebe da ga gadjam puskom, posto se sam od sebe utusio.
Elem, uhvati me panika zbog nedostatka zraka te se brze bolje uputim ka povrsini.
U pocetku izrona potisak koji sam ostvarivao iznosio je 2G, ali nakon 2 dana i predjenih trecine puta shvatam da potisak moram povecati na bar 12G, sto se pokazalo kao veoma iskusna odluka i rezultat je bio izron na povrsinu.
Sve bi se dobro zavrsilo, da nisam napravio kardinalnu gresku nakon sto mi je glava izbila iz vode, usta se razjapila a pluca, grcajuci, povukla vazduh u svoje izbezumljene alveole.
Taj nagli pokret pluca prouzrocilo je takve turbulencije vazduha, da je krajnji ishod bio nastajanje ogromne pijavice koja mi je uvukla nekoliko stranih tijela u pluca, koja sam na jedvite jade, nakon pola sata patnje, nekako uspio iskasljati. Nakon sto sam slucajno pogledao u ispljuvak, zapazim da se medju raznim predmetima nalaze dva bombardera B50, jedan bombarder F116 invisibile, kao i nekoliko jata kormorana, zdralova pelikana i poneka uskorepa lastavica.
Nakon sto sam se nadisao i hiperventilirao, odlucim ponovo zaroniti po Nessie i vepra, no primjecujem ogromnu razliku u nivou mora. Bi mi cudno, ali nastavio sam po planu te zaranjam na mjesto gdje sam ostavio istranziranu Nessie i imam sta viditi.
Dva lesinara se bore oko poslednjeg komada mesa sa Nesinih rebarca, dok druga dvojica, parkirana na podvodnom grebenu, popise svu vodu iz mora. Nedaleko od parkiranih lesinara primijetih Nessino srce kako jos uvijek razdragano kuca te isto spremih u dzep, zlu ne trebalo.
Vidim da je vrag odnio salu i brze-bolje pokupim vepra, iznesem na povrsinu i shvatim da sam naudio jadnoj zivotinji i padne mi na pamet luda ideja.
Presadim mu Nessino srce, dadoh mu vjestacko disanje i nakon nekoliko trenutaka, mozda 2-3 godine da ne pretjerujem, vepar se zagrcnu, zakaslja i prodisa.
Mojoj sreci nije bilo kraja.
Pustih vepra da ide svojim putem i tek sto je zagazio u sikaru zacuh pucanj. Vepar ranjen protrca pored mene i direkt opet u more. Ne bi tu bilo nista cudno ni nevjerovatno da nije uskocio pravo pred dvojicu krivolovaca.
Ostatak price vam je poznat iz Mazarovog linka.
)))))
