Ribolov
- Začetnik teme GreenMan
- Datum pokretanja
u ja obozavam da pecam!!kao klinac sam stalno iso na pecanje sa stricem i bas sam zaludjivao jedno vreme sa tim cak sam kupovao i neke stapove!!a poslednji put sam pecao mozete zamisliti navaren!!ko na ***** sam se tripovao da mi se konstantno cima plovak i naravno nisam mogo ic da upecam!!
Kopam, kopam, kopam i iskopam ovu temu, a tema sigurno nije zasluzila sudbinu koja je zadesila. Nepune 4 godina niko ni slova u ovakoj fantasticnoj temi, a novih besmislenih tema milion!
Btw, izadjoh danas na vodu, em nedelja, em vrijeme kao izmisljeno, em da prosetam i izmedju ostalog ponesem stap za pecanje, varalicarac.., i tu zavrsava stvarnost i pocinje "ribolovacka prica"
Pa da pocnemo.
Dolazim do vode oko 14.00h
Ostavljam auto pored obale te put nastavljam pjeske, probijajuci se oko 2 km kroz kupine i nisko rastinje do mjesta koje me mami u zadnje vrijeme.
Stizem na lokaciju i bacam pogled na prelijepu vodu sivomaslinaste boje. Ledeni vjetric, po svom starom obicaju, lagano pirka uz obalu i iz dosade poce da me bocka iglicama po rukama i obrazima, oci mi se zasuzile od njegovog hladnog dodira. Naslanjam stap uz obliznje drvo, i promrzlim prstima vadim varalicu iz kutije, mepps 3 bijeli sa crvenim tackicama i zakljucujem da u priboru nemam sajlicu za stuku, a bogomi ni adekvatan karabinjer, te iz nuzde navezah jedinu vrtilicu sa kopcom koju sam imao. Nije to to, al ce da posluzi.
Dok sam ja to sve navezao i sto bi rekao nas narod "uperio" ruke su mi promrzle da sam zabacivanje odlozio dok ne zagrijem ruke, a posto vec pravim pauzu red je i da se zapali. E, tu pocinje dramaturgija. Ne radi mi upaljac, nema plina!
Pada mi na pamet da, u autu, imam zippo i ne bude meni tesko te se vratim do auta po upaljac...
Vracam se na lokaciju, stavljam jox u usta i kres zippom, a zippo toliko dugo stoji u autu da, ne da je izlapio benzin iz njega, vec ni ne smrdi na isti. Razocarah se pomalo sto na tako lijepom danu i mjestu ne mogu zapaliti maricu, pa to razocarenje predje u inat, a inat u talenat za improvizacijom, pa tako dodjem na ideju da izvadim vatu iz zippa i pokusam je upaliti varnicom sa plinskog upaljaca. Podje mi za rukom.
Nakon duhovne kure, napokon i ribolov dodje na red.
Bacao sam nekih 15ak minuta do prvog udarca i prve kraljice stajacih i sporo tekucih voda, a sa njom i do borbe o kakvoj su epovi pisani i u kojoj je cak i krv prolivena.
Lijepa stukica, odokativno 2-3 kg.
Ne mogu vam opisati kakva me je euforija obuzela u toku borbe, pogotovo kada sam je privukao i vidio da joj je silk omotan oko glave i podvucen ispod skrznog poklopca, vec sam vidio kako se najlon kida, 0.22 mm, i kako imam lagano mahanje repom za dovidjenja i zbogom.
Na srecu ne bi tako.
Nakon uspjesno privedene borbe, u nastavku price cu uhvatiti jos jednu stuku, maltene blizanku, ali vas necu daviti njom, jer princip je isti.
P.S. Ako je neko posumnjao u vjerodostojnost price neka pogleda prilog
Uploaded with ImageShack.us
Krv se prolila
Uploaded with ImageShack.us
|Blizanke u blatu
Btw, izadjoh danas na vodu, em nedelja, em vrijeme kao izmisljeno, em da prosetam i izmedju ostalog ponesem stap za pecanje, varalicarac.., i tu zavrsava stvarnost i pocinje "ribolovacka prica"
Pa da pocnemo.
Dolazim do vode oko 14.00h
Ostavljam auto pored obale te put nastavljam pjeske, probijajuci se oko 2 km kroz kupine i nisko rastinje do mjesta koje me mami u zadnje vrijeme.
Stizem na lokaciju i bacam pogled na prelijepu vodu sivomaslinaste boje. Ledeni vjetric, po svom starom obicaju, lagano pirka uz obalu i iz dosade poce da me bocka iglicama po rukama i obrazima, oci mi se zasuzile od njegovog hladnog dodira. Naslanjam stap uz obliznje drvo, i promrzlim prstima vadim varalicu iz kutije, mepps 3 bijeli sa crvenim tackicama i zakljucujem da u priboru nemam sajlicu za stuku, a bogomi ni adekvatan karabinjer, te iz nuzde navezah jedinu vrtilicu sa kopcom koju sam imao. Nije to to, al ce da posluzi.
Dok sam ja to sve navezao i sto bi rekao nas narod "uperio" ruke su mi promrzle da sam zabacivanje odlozio dok ne zagrijem ruke, a posto vec pravim pauzu red je i da se zapali. E, tu pocinje dramaturgija. Ne radi mi upaljac, nema plina!
Pada mi na pamet da, u autu, imam zippo i ne bude meni tesko te se vratim do auta po upaljac...
Vracam se na lokaciju, stavljam jox u usta i kres zippom, a zippo toliko dugo stoji u autu da, ne da je izlapio benzin iz njega, vec ni ne smrdi na isti. Razocarah se pomalo sto na tako lijepom danu i mjestu ne mogu zapaliti maricu, pa to razocarenje predje u inat, a inat u talenat za improvizacijom, pa tako dodjem na ideju da izvadim vatu iz zippa i pokusam je upaliti varnicom sa plinskog upaljaca. Podje mi za rukom.
Nakon duhovne kure, napokon i ribolov dodje na red.
Bacao sam nekih 15ak minuta do prvog udarca i prve kraljice stajacih i sporo tekucih voda, a sa njom i do borbe o kakvoj su epovi pisani i u kojoj je cak i krv prolivena.
Lijepa stukica, odokativno 2-3 kg.
Ne mogu vam opisati kakva me je euforija obuzela u toku borbe, pogotovo kada sam je privukao i vidio da joj je silk omotan oko glave i podvucen ispod skrznog poklopca, vec sam vidio kako se najlon kida, 0.22 mm, i kako imam lagano mahanje repom za dovidjenja i zbogom.
Na srecu ne bi tako.
Nakon uspjesno privedene borbe, u nastavku price cu uhvatiti jos jednu stuku, maltene blizanku, ali vas necu daviti njom, jer princip je isti.
P.S. Ako je neko posumnjao u vjerodostojnost price neka pogleda prilog
Uploaded with ImageShack.us
Krv se prolila
Uploaded with ImageShack.us
|Blizanke u blatu
Kopam, kopam, kopam i iskopam ovu temu, a tema sigurno nije zasluzila sudbinu koja je zadesila. Nepune 4 godina niko ni slova u ovakoj fantasticnoj temi, a novih besmislenih tema milion!
Btw, izadjoh danas na vodu, em nedelja, em vrijeme kao izmisljeno, em da prosetam i izmedju ostalog ponesem stap za pecanje, varalicarac.., i tu zavrsava stvarnost i pocinje "ribolovacka prica"
Pa da pocnemo.
Dolazim do vode oko 14.00h
Ostavljam auto pored obale te put nastavljam pjeske, probijajuci se oko 2 km kroz kupine i nisko rastinje do mjesta koje me mami u zadnje vrijeme.
Stizem na lokaciju i bacam pogled na prelijepu vodu sivomaslinaste boje. Ledeni vjetric, po svom starom obicaju, lagano pirka uz obalu i iz dosade poce da me bocka iglicama po rukama i obrazima, oci mi se zasuzile od njegovog hladnog dodira. Naslanjam stap uz obliznje drvo, i promrzlim prstima vadim varalicu iz kutije, mepps 3 bijeli sa crvenim tackicama i zakljucujem da u priboru nemam sajlicu za stuku, a bogomi ni adekvatan karabinjer, te iz nuzde navezah jedinu vrtilicu sa kopcom koju sam imao, nije to to, al ce da posluzi.
Dok sam ja to sve navezao i sto bi rekao nas narod "uperio" ruke su mi promrzle da sam zabacivanje odlozio dok ne zagrijem ruke, a posto vec pravim pauzu red je i da se zapali. E, tu pocinje dramaturgija. Ne radi mi upaljac, nema plina!
Pada mi na pamet da u autu imam zippo, ne bude meni tesko te se vratim do auta po upaljac...
Vracam se na lokaciju, stavljam jox u usta i kres zippom, a zippo toliko dugo stoji u autu da, ne da je izlapio benzin iz njega, vec ni ne smrdi na isti. Razocarah se pomalo sto na tako lijepom danu i mjestu ne mogu zapaliti maricu, pa to razocarenje predje u inat, a inat u talenat za improvizacijom, pa tako dodjem na ideju da izvadim vatu iz zippa i pokusam je upaliti varnicom sa plinskog upaljaca. Podje mi za rukom.
Nakon duhovne kure, napokon i ribolov dodje na red.
Bacao sam nekih 15ak minuta do prvog udarca i prve kraljice stajacih i sporo tekucih voda, a sa njom i do borbe o kakvoj su epovi pisani i u kojoj je cak i krv prolivena.
Lijepa stukica, odokativno 2-3 kg.
Ne mogu vam opisati kakva me je euforija obuzela u toku borbe, pogotovo kada sam je privukao i vidio da joj je silk omotan oko glave i podvucen ispod skrznog poklopca, vec sam vidio kako se najlon kida, 0.22 mm, i kako imam lagano mahanje repom za dovidjenja i zbogom.
Na srecu ne bi tako.
Nakon uspjesno privedene borbe, u nastavku price cu uhvatiti jos jednu stuku, maltene blizanku, ali vas necu daviti njom, jer princip je isti.
P.S. Ako je neko posumnjao u vjerodostojnost price neka pogleda prilog
Uploaded with ImageShack.us
Krv se prolila
Uploaded with ImageShack.us
|Blizanke u blatu
Btw, izadjoh danas na vodu, em nedelja, em vrijeme kao izmisljeno, em da prosetam i izmedju ostalog ponesem stap za pecanje, varalicarac.., i tu zavrsava stvarnost i pocinje "ribolovacka prica"
Pa da pocnemo.
Dolazim do vode oko 14.00h
Ostavljam auto pored obale te put nastavljam pjeske, probijajuci se oko 2 km kroz kupine i nisko rastinje do mjesta koje me mami u zadnje vrijeme.
Stizem na lokaciju i bacam pogled na prelijepu vodu sivomaslinaste boje. Ledeni vjetric, po svom starom obicaju, lagano pirka uz obalu i iz dosade poce da me bocka iglicama po rukama i obrazima, oci mi se zasuzile od njegovog hladnog dodira. Naslanjam stap uz obliznje drvo, i promrzlim prstima vadim varalicu iz kutije, mepps 3 bijeli sa crvenim tackicama i zakljucujem da u priboru nemam sajlicu za stuku, a bogomi ni adekvatan karabinjer, te iz nuzde navezah jedinu vrtilicu sa kopcom koju sam imao, nije to to, al ce da posluzi.
Dok sam ja to sve navezao i sto bi rekao nas narod "uperio" ruke su mi promrzle da sam zabacivanje odlozio dok ne zagrijem ruke, a posto vec pravim pauzu red je i da se zapali. E, tu pocinje dramaturgija. Ne radi mi upaljac, nema plina!
Pada mi na pamet da u autu imam zippo, ne bude meni tesko te se vratim do auta po upaljac...
Vracam se na lokaciju, stavljam jox u usta i kres zippom, a zippo toliko dugo stoji u autu da, ne da je izlapio benzin iz njega, vec ni ne smrdi na isti. Razocarah se pomalo sto na tako lijepom danu i mjestu ne mogu zapaliti maricu, pa to razocarenje predje u inat, a inat u talenat za improvizacijom, pa tako dodjem na ideju da izvadim vatu iz zippa i pokusam je upaliti varnicom sa plinskog upaljaca. Podje mi za rukom.
Nakon duhovne kure, napokon i ribolov dodje na red.
Bacao sam nekih 15ak minuta do prvog udarca i prve kraljice stajacih i sporo tekucih voda, a sa njom i do borbe o kakvoj su epovi pisani i u kojoj je cak i krv prolivena.
Lijepa stukica, odokativno 2-3 kg.
Ne mogu vam opisati kakva me je euforija obuzela u toku borbe, pogotovo kada sam je privukao i vidio da joj je silk omotan oko glave i podvucen ispod skrznog poklopca, vec sam vidio kako se najlon kida, 0.22 mm, i kako imam lagano mahanje repom za dovidjenja i zbogom.
Na srecu ne bi tako.
Nakon uspjesno privedene borbe, u nastavku price cu uhvatiti jos jednu stuku, maltene blizanku, ali vas necu daviti njom, jer princip je isti.
P.S. Ako je neko posumnjao u vjerodostojnost price neka pogleda prilog
Uploaded with ImageShack.us
Krv se prolila
Uploaded with ImageShack.us
|Blizanke u blatu
Odlicna tema nisam ni znao da ju imamo...dugogodisnji sam ribic.Nemam obicaj pecati na jezerima nekako mi draze rijeke.Jezera su mirna,predvidiva,bistra.Jos kao klinac sam djedu sluzio kao pomagalo u ribolovu tako da sam upio sve tajne rijecnog ribolova manje,vise.Som je monstrum koji je prioritet u mome ribolovu.Pribor koji imam su stare Damove quick-erice
neke od njih one jace sam nasljedio od dide a neke od njih sam kupio sam.Volim Savu ,pecao sam i na Dunavu.U kraju odakle sam poznam obalu Save i znam svaku rupu gdje bi glavonja mogao biti nije mi strana ni Stuka ni saran,mrena,smuđ ali brate koji je heben osjecaj kada brko zagrize...nema cimanja,pipkanja oce,nece.stap i rolna su tu a u drugom trenutku ih nema,odnese brko i stap i rolne i jos pomete koji stap usput.Ako se neukopas ..odnese i tebe.hahah Pa ga drzi da neode na dno ,da se nezavuce u rupu ili ispod panja pa mu nedas na povrsinu da neuzme zraka jer tek onda poludi.pa situacija kada je na par metara od obale..kada ju osjeti i dobije dodatne snage za jos pola sata natezanja.fuck kada digne pola kubika mulja na povrsinu i poplasi vrane na drvecu i onaj gust kada je vani...hebote nenadhebivo
...dugogodisnji sam ribic.Nemam obicaj pecati na jezerima nekako mi draze rijeke.Jezera su mirna,predvidiva,bistra.Jos kao klinac sam djedu sluzio kao pomagalo u ribolovu tako da sam upio sve tajne rijecnog ribolova manje,vise.Som je monstrum koji je prioritet u mome ribolovu.Pribor koji imam su stare Damove quick-erice
neke od njih one jace sam nasljedio od dide a neke od njih sam kupio sam.Volim Savu ,pecao sam i na Dunavu.U kraju odakle sam poznam obalu Save i znam svaku rupu gdje bi glavonja mogao biti nije mi strana ni Stuka ni saran,mrena,smuđ ali brate koji je heben osjecaj kada brko zagrize...nema cimanja,pipkanja oce,nece.stap i rolna su tu a u drugom trenutku ih nema,odnese brko i stap i rolne i jos pomete koji stap usput.Ako se neukopas ..odnese i tebe.hahah Pa ga drzi da neode na dno ,da se nezavuce u rupu ili ispod panja pa mu nedas na povrsinu da neuzme zraka jer tek onda poludi.pa situacija kada je na par metara od obale..kada ju osjeti i dobije dodatne snage za jos pola sata natezanja.fuck kada digne pola kubika mulja na povrsinu i poplasi vrane na drvecu i onaj gust kada je vani...hebote nenadhebivo
volim i pecam kad stignem, cisto rekreativno, na zalost sve redje i redje, prodje godina a da nisam 5x bio na pecanju, jbg. iskreno ni ribe bas nesto nema u mojoj zoni vec par godina u nazad, kukaju i profi pecarosi, sta da kazem ja tutumrak po tom pitanju... al osecaj je neprocenjiv
Uff, odlična tema.
Bravo Papa! Sad mi je već kasno da tipkam ali samo ću prokomentarisati "kvikovke" od opa cupa..
Vrh, mercedes među rolnama! I čak stariji modeli od ovog sa slike su avion za ove nove plastikare od 50 maraka.
Moram obnoviti pribor, spao sam na 2 štapa i teleskop...
Bravo Papa! Sad mi je već kasno da tipkam ali samo ću prokomentarisati "kvikovke" od opa cupa..
Vrh, mercedes među rolnama! I čak stariji modeli od ovog sa slike su avion za ove nove plastikare od 50 maraka.
Moram obnoviti pribor, spao sam na 2 štapa i teleskop...
uh meni najdraže opuštanje u prirodi,ribolov....obožavam ga....8mj. tri dana hranjenja tigrovim orahom i kukuruzom i napokon u pola 01:00 noći bum Pogledajte prilog 3654 13 kg šaran divljak,moj najveći ulov do sad....
Lijep primjerak sarana i to "divljaka" kako si ga nazvao. Ne sumnjam da je borba s njim bila kao sa kiklopom
Smije li se znati gdje si ga upecao, na kojoj vodi?
Tokom zime, odnosno van saranske sezone, volim izaci na stuku, mada je kraj januara i vec se uveliko spremaju za mrijest i jedino sto preostaje jeste izaci na rijeku ,pa na plovak, popularnu "vozu" zanimati se sa bijelom ribom, dok ne grane aprilsko sunce i ne pokrene prave zivotinje da se zalijecu "grlom u jagode"
Meni je trenutno najveca izvucena riba amur od 20 kg, a javljali su se somovi koje nisam imao sanse izvuci, zbog panjeva i krsa u vodi.
@opa cupa i nenash: Dajte neki dogadjaj sa pecanja. Opisite kad, kako, gdje, zasto, koliko. Izdramatizujte malo, raspustite se u pisanju, ipak je ovo ribolovacka prica
Evo i jedan ribolovacki vic;
Sjedi ribolovac, brkat, na obali rijeke i peca. Sjedi a cigla mu stoji na glavi kao da je slamnati sesir.
Ne prodje dugo i odnekud se pojavi plavusa bujnih grudi i zanosnih bokova, te vidjevsi naseg junaka, kako strpljivo ceka ribu da zagrize sa sve ciglom na glavi, znatizeljno ga upita - Oprostite na smetnji, ne mogu da ne primijetim da imate ciglu na glavi, pa ako biste mogli da mi kazete zbog cega ce ona tu i da li ima veze sa pecanjem?
Okrenu se nas brko prema pridoslici, odmjeri je od glave do pete i odgovori da je cigla velika tajna, koju nikome ne zeli da otkrije, pa tako ni njoj.
Kao po dobrom starom obicaju, ne daju radoznalost i djavo mira plavusi, pa poce da moljaka brku da joj oda tajnu. Kumila molila, nudila pare, zlato, ali brko osta nepokolebljiv.
-Postoji li ista sta bi mogla uciniti za Vas, a da mi vi za uzvrat otkrijete tajnu cigle? - upita plavusa ojadjeno.
-postoji - odgovori brko - odes sa mnom u zbunje da obavimo radnju i reci cu ti tajnu cigle.
Naravno, plavusa se nasla uvrijedjenom na tako sramnu ponudu, ljutito se okrenu i podje svojim putem. Nije presla 50ak metara, a znatizelja joj dusu trga i vraca da sazna tajnu cigle, sto na kraju i bi.
Vratila se ona brki, Brko odradio posao muski, izasao iz zbunja, zakopcava pantalone, kada se zacu plavusa iz zbuna - Eto, ja sam svoje ispunila, hajde sada mi reci za ciglu!
- Kakvu ciglu? - upita nas junak brko
-Pa onu sto si drzao na glavi dok si pecao. Sta je u njoj toliko posebno i u cemu je tajna?
-A, na tu ciglu mislis. Vjeruj mi da pojma nemam u cemu je caka sa ciglom, ti si treca od jutros koja pada na ciglu!
Smije li se znati gdje si ga upecao, na kojoj vodi?
Tokom zime, odnosno van saranske sezone, volim izaci na stuku, mada je kraj januara i vec se uveliko spremaju za mrijest i jedino sto preostaje jeste izaci na rijeku ,pa na plovak, popularnu "vozu" zanimati se sa bijelom ribom, dok ne grane aprilsko sunce i ne pokrene prave zivotinje da se zalijecu "grlom u jagode"
Meni je trenutno najveca izvucena riba amur od 20 kg, a javljali su se somovi koje nisam imao sanse izvuci, zbog panjeva i krsa u vodi.
@opa cupa i nenash: Dajte neki dogadjaj sa pecanja. Opisite kad, kako, gdje, zasto, koliko. Izdramatizujte malo, raspustite se u pisanju, ipak je ovo ribolovacka prica
Evo i jedan ribolovacki vic;
Sjedi ribolovac, brkat, na obali rijeke i peca. Sjedi a cigla mu stoji na glavi kao da je slamnati sesir.
Ne prodje dugo i odnekud se pojavi plavusa bujnih grudi i zanosnih bokova, te vidjevsi naseg junaka, kako strpljivo ceka ribu da zagrize sa sve ciglom na glavi, znatizeljno ga upita - Oprostite na smetnji, ne mogu da ne primijetim da imate ciglu na glavi, pa ako biste mogli da mi kazete zbog cega ce ona tu i da li ima veze sa pecanjem?
Okrenu se nas brko prema pridoslici, odmjeri je od glave do pete i odgovori da je cigla velika tajna, koju nikome ne zeli da otkrije, pa tako ni njoj.
Kao po dobrom starom obicaju, ne daju radoznalost i djavo mira plavusi, pa poce da moljaka brku da joj oda tajnu. Kumila molila, nudila pare, zlato, ali brko osta nepokolebljiv.
-Postoji li ista sta bi mogla uciniti za Vas, a da mi vi za uzvrat otkrijete tajnu cigle? - upita plavusa ojadjeno.
-postoji - odgovori brko - odes sa mnom u zbunje da obavimo radnju i reci cu ti tajnu cigle.
Naravno, plavusa se nasla uvrijedjenom na tako sramnu ponudu, ljutito se okrenu i podje svojim putem. Nije presla 50ak metara, a znatizelja joj dusu trga i vraca da sazna tajnu cigle, sto na kraju i bi.
Vratila se ona brki, Brko odradio posao muski, izasao iz zbunja, zakopcava pantalone, kada se zacu plavusa iz zbuna - Eto, ja sam svoje ispunila, hajde sada mi reci za ciglu!
- Kakvu ciglu? - upita nas junak brko
-Pa onu sto si drzao na glavi dok si pecao. Sta je u njoj toliko posebno i u cemu je tajna?
-A, na tu ciglu mislis. Vjeruj mi da pojma nemam u cemu je caka sa ciglom, ti si treca od jutros koja pada na ciglu!
voda stajačica ilte jezero koje je ostalo nakon iskapanja šljunka,kraj zg-a ima ih 6,strogo je zabranjen lov dok je riba u mrijestu iako se ne poribljavaju ribočuvar je prisutan,som mi je največi 8kg kojeg sam ulovio,štuka 3kg nisam neki ljubitelj štuke,puno sitnih kosti,som mi je najukusniji pripremjlen na ovaj ili onaj način,slijedi ga šaran pa ostale vrste,nebi vjerovo ovaj je sam išao prema obali i ja misli nešto 3kg max pa kad je došao do obale napravio dva tri trzaja i hop kolega ga u mrežu,uh kako sam bio sretan kad sam vidio odojka....uh svako ljeto redovno idem u ribolov pa čak i sam jer volim boravak u prirodi općenito+jokavac milina pa čekanje uh,ovdje je drastično pao br štuka,neznam zašto,izlov vjerovatno,jer zadnje dve godine nisam dobio veću od 2kg,a o grgeču neću ni pričat,nisam ga vidio 5,6god,a viđo sam ih i po kilu,cvergla na bacanje,zovemo ih "jezersko smeće" stalno grickaju mamac pa cimanje....obožavam lov na živi mamac nekako znaš da kod dođe doće ribetina,obično koristim male babuške koje nahvatam na savi ko kedere(japance) na teleskop,dugo rade izdržljive,omiljena klopa somu i štuki....eto malo od mene pa kad dode vrijeme bit će i slika....a najveći ulov na kojem sam bio prisutan je šaran 29kg,tu je bila borba 40 min umaranja....fishing and camping...omiljen mi hobi pored medicinske mary jane......
Imam jednu pricu u kojoj nisam nista uhvatio (osim kada sam isao pišati) i drugu u kojoj sam izvukao kapitalca. Bilo je vise puta da sam upecao mrcinu i meni su te price zanimljive ali su vise prepricavane one kada je pokidan pribor,upetljani svi stapovi koji su bili u vodi sa strane,tek toliko da mi nije dosadno............................................................................................ Sjecam se bila je Nedjelja.To jutro sam se nesta zakacio sa Ruzom u vezi nekakvog rucka kod njenih. Nije ni bitno. Dan,dva prije sam isao sa kumom kopati durboke (one crne pijavice iz mulja)u kanalu koji se uljeva u Savu.Planirali smo ici na soma ali tek navecer,negdje oko 22h pa do jutra.e kako sam ja sa Ruzom imao okrsaj uzmem bajs svezem stapove na njega pokupim durboke i jos nekakvih crvi za kedera(zajebanciju) i par kila kruha za Prakera. Njega sam mislio staviti za soma i tri bojlera Karlovackog da se nadje dok kum nestigne. Na Savu sam stigao negdje oko 11h po najgoroj vrucini ali taj dan mi je bilo bitno da nisam kod kuce.Spustim se do moje miljenice na usce Gloge u Savu po ko zna koji put...poznam ju kao svoj đep.Inace na to mjesto sam dolazio jako cesto Nije mi bilo bas najdraze ali sam svakako tu mislio samo nahvatati prakera pa idem na svoje mjesto, malo nize di su prave rupe rupe. Nigdje nikoga svi su kod kuce,pokraj mene lezi nekakav avlijaner koji je dosao zamnom do obale i ostao.Tu i tamo copim koju malu bjelicu na crva za avlijanera. Ostali pribor nisam ni dirao osim kederice.Zapalio sam pljugu i malo se oduzilo to sa kederima na jedno sat i pol. Ja sam ih uporno vadio a avlijaner jeo. Usput sam otisao 100-tinjak metara uzvodno do mosta da vidim situaciju ..tu sam cesto dolazi na Smuđa,odma iza pilota ,gdje su limani smuđ grize ko lud u bilo koje doba dana.Nigdje nikoga a i ja nisam nosio pribor za spinanje tako da sam se vratio nazad.Prakere hvatam na trokuku...uzmem vrecu od krompira u nju stavim 5-6kg kruha svezem kamen tako da kruh bude20-30cm ispod povrsine i pricekam par minuta dok se ekipa ne okupi. Prakeri kao dlan navale na kruh ko pirane i vrlo jednostavno ih trokukom povadim 10-ak komada. Prakeri kako ih kod mene zovu su puno bolji za kedera od babuske jer dugo izdrze na udici.Babuska ne, ona se izvrne za pola sata a to nije dobro.Za par minuta sam imao u kanti tri prakera.Izvadim kruh da se susi,jer trebat ce za kasnije,mislio sam na soma tek navecer ali zbog situacije sam dosao na Savu dok brko spava i boli ga kita za mene i prakera i bas sa tim mislima zakacim prakera udicom ispod kicme da mi se neskine kada pljusne od povrsinu.Na metar ispod njega olovo ko saka a sve to zateze 5001 kvikerica,povukla bi Scaniu šleper samo da zakacim; ) Sve to nekako automatski odradim bez razmisljanja.Vjerovatno zbog pljuge i dok sam trepnuo Germina je to vec katapultirala 50-ak metara uzvodno.Pa pustim malo da struja to izvalja po dnu i taman ispred mene se olovo ukopa i ja namjestim top.Ukopam ga u nosac provjerim (vizualno)po vrhu stapa kako keder dise i izvadim rizlu prije nego krenem po ostali pribor, kojih 100 m nizvodno gdje se uljeva Kanal u Savu.Kanal je ustvari mala rijeka koja izvire kojih 30 km dalje.Na samom ušću imaju dvije rupe jedna je manja a druga je duplo veca.Nalaze se na dubini od 4 metra i tu je znalo biti palacinki po kilu,dvije ali veci nisu tu dolazili.Avlijaner me cekao kod pribora jer i nije moga do mene zbog kanala.Predjem kanal i pokupim pribor.Ostane mi jos s ove strane bajs,kanta sa prakerima i avlijaner.Na soma inace bacim dva stapa a ponesem sav pribor. Na jedan od njih stavim prakera a na drugi durboka.Prakticnije mi je.Obicno kada brko udari pomete i stap pokraj,ako neizbalansiras ti njega on ce tebe.Kada sam se vratio na mjesto,preletim pogledom preko vrha stapa,vidim da je praker u poslu,povucem dim ,dva i krenem po bajs,prakere i avlijanera.Preskocim kanal i taman kada sam digao bajs cujem kako se silik(flaks) zatego,kvikerica ko ruski rulet zarokce,pljus,pljas i na mjestu gdje su one rupe(80 metara dalje od stapa) digne se mulj na povrsinu,sigurno 10 kvadrata povrsine je bilo zuto od mulja.Bacim bajs i prevrnem kantu s prakerima .Preskocim kanal ko betmen i u sekundi sam bio na mjestu gdje je bila moja Germina stara preko 30g sa kvikericom koja mi u teskim trenucima sluzi kao bajpas.Nista brate sve je odneo,jos mi je mulj digo ispod nosa koda mi se sprda
Sjedio sam dugo pokraj vode i razmisljao kako cemo kad-tad brko i ja sjesti i popricati o tom mulju i sta je s tim htjeo raci.Volim Savu ,ona na mene djeluje kao antidepresiv kada sam pokraj nje lakse se dise,lakse rjesavam probleme.Volim ju vidjeti.Na njoj sam cesto i bez pribora.Zapalim sa ribićima,ubijemo koju zuju ili karlovacko i seremo ciji je stap bolji i koja rolna sta moze.Za moju kvikericu i Germina stap su svi znali jer je od mog dide i izvadila je brdo somova iz Save prespavala noci i u zatvoru i ispod sanka.Dovoljno je da vide kako ju vise nenosim na pecanje i to im je dovoljan dokaz o istinitosti moje price.Mamu mu hebem kad.tad!
Sjedio sam dugo pokraj vode i razmisljao kako cemo kad-tad brko i ja sjesti i popricati o tom mulju i sta je s tim htjeo raci.Volim Savu ,ona na mene djeluje kao antidepresiv kada sam pokraj nje lakse se dise,lakse rjesavam probleme.Volim ju vidjeti.Na njoj sam cesto i bez pribora.Zapalim sa ribićima,ubijemo koju zuju ili karlovacko i seremo ciji je stap bolji i koja rolna sta moze.Za moju kvikericu i Germina stap su svi znali jer je od mog dide i izvadila je brdo somova iz Save prespavala noci i u zatvoru i ispod sanka.Dovoljno je da vide kako ju vise nenosim na pecanje i to im je dovoljan dokaz o istinitosti moje price.Mamu mu hebem kad.tad!
E sada evo jedna gdje sam nesto i uhvatio a da je vece od dlana.Imam dva buraza koji su mladji od mene.Jedan 6 a drugi 7 godina.Dida je umro 90-e tako da sam ja jedini od brace provodio vrijeme s njim. 80-ih godina si mogao na Savu gdje hoces.Imali smo malu brodicu i cunj(camac na vesla)brodica je imala Scotovu pentu od 50 konja. Dobila je ime tako da su uzeta prva dva slova od svakog od nas brace.Bila je dugacka 9m imala je kabinu sa volanom i kapetanskim sicem iz bube.Dvije klupe i madrac koji je sluzio didi i meni za spavanje...kada se umorimo.Mali camac na vesla je imao tomosovu pentu 4 konja.Koja se palila samo kada idemo u Kadar to je nizvodno od mog mjesta jedno 60km tamo je dida vadio mrcine od 60kila na pile.Spavali su u potopljenom sleperu koji je nekada sluzio za vadjenje pijeska sa dna Save.U to vrijeme sam bio lud za Black sabathom i svojim izgledom nimalo nisam ostavljao dojam klinca koji je u stanju cijelu noc gledati u vrh stapa.Danas postoje raznorazni blekavci,indikatori ugriza...iskreno na Savi od toga nema koristi. Jedino sta mi je do jaja je onaj fosforni stapic sto ide na vrh,po noci.Eto to jedino cijenim. Sjecam se taj dan je Sava bila niska.Topola je rasula po povrsini cvijet a iz babinog buđaka se cula grmaljavina.Iako je iznad nas jos uvijek bilo sunce.Dida se svaki put kada odjekne grmljavina koritom Save nasmije i pogleda u smjeru Motajice a ja se najezim kada vidim didu zadovoljnog jer znam sta slijedi. Inace ribu koju smo hvatali,prodavali smo u dva restorana u gradu.Mrcine iznad 25kg(somovi) obicno su masni i nisu bas cjenjeni .Tako da lov na kapitalce je bio iz gusta.A ovo je bio jedan od tih -gust-izlazaka. Na 10-ak kilometara do slepa...spustila se kisa.To nije bilo planski jer smo mislili bućkati prije nego odemo na obalu.Ustvari do mraka,nekih 2-3 sata.Pa tek onda sa stapovima.Dok smo dosli u Kadar na slep camac je bio pun vode,jos sam ja putem cijelo vrijeme izbacivao vodu sa prerezanim kanisteriom.Cim smo izasli iz camca prestala je kisa ali je nebo bilo crno ko vrag.Sava bistra bas taj dan kao nikada .Istovarili smo pribor.Blato je bilo do usiju.Mene dida potera na vodu da iz camca vadim kecige dok on sve nepripremi.Mala udica,crvena tanka glista koja pukne samo kada ju pogledas i hebena keciga-Sluzava,balava i s onim malim ustima odozdo.Nisam ju volio nikako.Mrena mi je sportska riba skroz .Mala vizlja od dvi kile ti napravi takav cirkus kao da si copio bmx-a.Ali je meso u banani.Smuđ je zakon njega volim ..nadmudrivanje,hebeni grgec,skidam kapu i svakoga poljubim prije nego ga pustim nazad u plicak gdje je on jedini gazda uz bucova koji se baci pa popovrsini ko pljoska odskoci dva tri puta uz bljesak i nestane.Didinooooooooo prodere se stari Savski galeb tako glasno da listovi sa topole odpadaju.Misleci da sam tko zna gdje a ne tu odma iza okuke hebem se sa kecigom koje je progutala udicu do supka. Znao sam da ce se taj dan desiti nesto drugacije.Dida je vec tada imao rak pluca i pusacku asmu ili kako se to vec kaze.Pa je sve cesce potezao brlju iz flase i kao da mu je u tim momentima bilo bolje ili se meni samo cinilo.Nismo znali a ni on da je bolestan .Njemu je doktor bio najveci neprijatelj....samo se bojao da djeca nevide di pati. Malo sam skrenuo sa teme.Camac je bio stari .Inace svake godina smo ga izvlacili van pa ga mazali i cepili rupe po njemu.izdrzi tu godinu pa nagodinu ispocetka.U camcu je bilo vode do gleznja taman da keciga moze plivati. Dida je vec sve sredio,stapovi podignuti visoko po dva na tri mjesta .......udaljenosti 15-ak metar jedni od drugih.Komarci ko golubovi ubodu u letu ...nema sletanja,kamikaze.Dva,tri puta ga moras udariti da bi mu samo krilo odbio..... I sada redom mala germina i manja kvikerica 330 ..samo moja.Mrmak kirurskom preciznoscu klizne niz udicu ..reko bi da nije ni osjetio a desnim okom pratim didu i cekam da baci prvi...stariji jeDrzim stap ko pusku nategnut,komarac mi se 15 puta zaredom zabija u celo a ja sam toliko koncentriran i u strahu da cu fulati mjesto ni neprimjecujem da je kisa ponovo pocela padati ...frrrrrrrrrrrr ode plucno krilo od klempe .olovo razbije povrsinu a komad mesa uleti u dubinu kao u usta zvijeri.Sreca pa mrmak nemoze letjeti,inace bi mi odneo olovo na topolu od straha.Svirne kvikerica, Pogodi olovo taman gdje sam htjeo i odvrne mi dobar dio najlona sa špule.Dida me pogleda,namigne i zapali Opatiju.Bit ce nesta do tebe...jednog dana.Ajd popi traubi sodu sa didom dok se oni dole dogovore tko ce mrmka a ko mesa.proslo je dosta traubi soda i didinih prica iz 41.kada je on pao u nekakav kiseli kupus dok su bjezali iz kupleraja negdje u srednjoj Bosni.Kaze da je smrdio po kupusu cjeli rat. Brko je ljencina,vecinu dana provede na mulju i ceka da mu se nesta sakrije u usta,da pregrize.Po noci se pretvara u opasnog predatora koji guta sve pred sobom .Patka na povrsini vode cesto zna nahebati od soma ima cak i jedan nacin ribolova sa dva cepa i golubom.patkom ili tako nesta bitno da je zivo i da klepece po povrsini. Opet sam odlutao....sjedili smo dida i ja ispod stapova da ih bolje vidimo.Voda je na tom djelu u limanu pa nije brza,nevalja mamac po dnu.Od naprezanja mi se ucinilo da je nesto povuklo moj stap,nakratko kao da se ocesao o najlon.Ma nije nista to praker zajebava,jos je ziv.Opet sam se umirio i nakon par minuta kazem didi.....dida ja imam mrmka na udici ....nije praker i u tom trenu mise savije stap preko ramena.Najlon mi se ureze u kozu ,skoro. Znao sam da ga imam ...hoce i saran na mrmka ali ovo nije saran. Stap se spusti do zemlje i struze po obali .Udarim kontru ko da mi je zadnja i osjetim gdje mu probija kost.Ne stap na vodu digni ga...drekne dida i nemisleci da je mrcina jaca od mene i da mi malo fali da odem u pm pod vodu.Daj mu malo ...ja pustim par metara.Mrcina se ukopa ja probam namotati koji krug...odjedanput ,balon ide lagano.opustio se stap,najlon....mos ga hebat ,ode i u tom trenutku siloviti udarac..krenuo je prema obali zato je odpustio.Kontra opet,samo da mi prdonja stari pomogne ali nece.Stoji pokraj mene i gleda kako se mucim.15 godina a on duplo od toga tezi ...na mrmka ...........u ranu zoru moj dida i ja
Drzim stap ko pusku nategnut,komarac mi se 15 puta zaredom zabija u celo a ja sam toliko koncentriran i u strahu da cu fulati mjesto ni neprimjecujem da je kisa ponovo pocela padati ...frrrrrrrrrrrr ode plucno krilo od klempe .olovo razbije povrsinu a komad mesa uleti u dubinu kao u usta zvijeri.Sreca pa mrmak nemoze letjeti,inace bi mi odneo olovo na topolu od straha.Svirne kvikerica, Pogodi olovo taman gdje sam htjeo i odvrne mi dobar dio najlona sa špule.Dida me pogleda,namigne i zapali Opatiju.Bit ce nesta do tebe...jednog dana.Ajd popi traubi sodu sa didom dok se oni dole dogovore tko ce mrmka a ko mesa.proslo je dosta traubi soda i didinih prica iz 41.kada je on pao u nekakav kiseli kupus dok su bjezali iz kupleraja negdje u srednjoj Bosni.Kaze da je smrdio po kupusu cjeli rat. Brko je ljencina,vecinu dana provede na mulju i ceka da mu se nesta sakrije u usta,da pregrize.Po noci se pretvara u opasnog predatora koji guta sve pred sobom .Patka na povrsini vode cesto zna nahebati od soma ima cak i jedan nacin ribolova sa dva cepa i golubom.patkom ili tako nesta bitno da je zivo i da klepece po povrsini. Opet sam odlutao....sjedili smo dida i ja ispod stapova da ih bolje vidimo.Voda je na tom djelu u limanu pa nije brza,nevalja mamac po dnu.Od naprezanja mi se ucinilo da je nesto povuklo moj stap,nakratko kao da se ocesao o najlon.Ma nije nista to praker zajebava,jos je ziv.Opet sam se umirio i nakon par minuta kazem didi.....dida ja imam mrmka na udici ....nije praker i u tom trenu mise savije stap preko ramena.Najlon mi se ureze u kozu ,skoro. Znao sam da ga imam ...hoce i saran na mrmka ali ovo nije saran. Stap se spusti do zemlje i struze po obali .Udarim kontru ko da mi je zadnja i osjetim gdje mu probija kost.Ne stap na vodu digni ga...drekne dida i nemisleci da je mrcina jaca od mene i da mi malo fali da odem u pm pod vodu.Daj mu malo ...ja pustim par metara.Mrcina se ukopa ja probam namotati koji krug...odjedanput ,balon ide lagano.opustio se stap,najlon....mos ga hebat ,ode i u tom trenutku siloviti udarac..krenuo je prema obali zato je odpustio.Kontra opet,samo da mi prdonja stari pomogne ali nece.Stoji pokraj mene i gleda kako se mucim.15 godina a on duplo od toga tezi ...na mrmka ...........u ranu zoru moj dida i ja
Brate opa al' si se raspis'o...Šljaka hejz, hehe ( a ja nisam zapalio 10 dana :sad2: )
Neka,neka, super je.Tačno mogu vizualizirati i mjesto i film i sve to što opisuješ.
Ja sam takođe proveo djetinjstvo s djedom na Uni. Nemam baš ispiraciju kao ti ali evo...
Ljetno doba, taman kad dolaze mlad kukuruzi.Nemamo neku "target" ribu da ganjamo nego čisto onako, na vodu pa šta bude.
Ujutru čim smo došli bacili nekoliko šaka narezanih kukuruza i to je sve od meke.
Ja imao germina standard (čini mi se) štap od nekih 1,8 metara i ruski krš od rolne "delfina". Možda ih se neko sjeća.Mamac kukuruz.
Čitavo jutro ništa i ja se oko podne odmaknem u hlad pod topole nekih 15 ak metara od štapova da klopam nešto.
Čitav ću se život sjećati sledećih par sekundi.
Samo u momentu pada baš taj moj krš u vodu, zadržava se sekund, dva na zemlji i kao raketa ode u vodu.
Ja se sledio. Milion misli i osjećanja prolaze kroz glavu. Zovem djeda koji je bio pedesetak metra nizvodno i pričam mu to.
On uzima jedan štap sa 0,50 laksom ,veže veliku trokuku, čaklja sa njom po dnu, zapinje, izvlači grane... i nakon 5 minuta izvlači moj štap.
Znam da zvuči pomalo ribolovački. Moj djed Štefo je od aprila prošle godine na nekom, nadam se , boljem mjestu tako da sam ja jedini živi svjedok ove zgode.
I dan, danas ponekad zaspem s mišlju jel' bio šaran il' amur i je li imao 20 ili 30 kila...
Neka,neka, super je.Tačno mogu vizualizirati i mjesto i film i sve to što opisuješ.
Ja sam takođe proveo djetinjstvo s djedom na Uni. Nemam baš ispiraciju kao ti ali evo...
Ljetno doba, taman kad dolaze mlad kukuruzi.Nemamo neku "target" ribu da ganjamo nego čisto onako, na vodu pa šta bude.
Ujutru čim smo došli bacili nekoliko šaka narezanih kukuruza i to je sve od meke.
Ja imao germina standard (čini mi se) štap od nekih 1,8 metara i ruski krš od rolne "delfina". Možda ih se neko sjeća.Mamac kukuruz.
Čitavo jutro ništa i ja se oko podne odmaknem u hlad pod topole nekih 15 ak metara od štapova da klopam nešto.
Čitav ću se život sjećati sledećih par sekundi.
Samo u momentu pada baš taj moj krš u vodu, zadržava se sekund, dva na zemlji i kao raketa ode u vodu.
Ja se sledio. Milion misli i osjećanja prolaze kroz glavu. Zovem djeda koji je bio pedesetak metra nizvodno i pričam mu to.
On uzima jedan štap sa 0,50 laksom ,veže veliku trokuku, čaklja sa njom po dnu, zapinje, izvlači grane... i nakon 5 minuta izvlači moj štap.
Znam da zvuči pomalo ribolovački. Moj djed Štefo je od aprila prošle godine na nekom, nadam se , boljem mjestu tako da sam ja jedini živi svjedok ove zgode.
I dan, danas ponekad zaspem s mišlju jel' bio šaran il' amur i je li imao 20 ili 30 kila...
hahe Nenash, haze da......probao sam i ja sa trokukom po dnu ali ima svega i vjerovatno je taj stap negdje dole ,ne daleko od obale.proba sam do njega ali Sava je Sava.... Imam jos jednu pricu koja odudara malo od drugih pa cu je ispricati.........Moj prijatelj Cvarak i ja se odlucimo jedan dan odvesti cure na pecanje.Svoju Ruzu sam tek bio upoznao i nije bio problem nagovorit je na pecanje jer je njen stari pecao.Poznavao sam ga prije nego nju,sa Save.Dok sam bio klinac bavio sam se boksom .Taman dan dva prije pecanja je bio nekakav memorialni turnir vec sam o njemu pisao na forumu i osvojim tu pehar kao najbolji tehnicar na turniru.Slavio sam tri dana pa smo i na pecanje poneli cuge.Ko za krc odemo na pecanje tek navecer oko 8 sati,subota imamo i sator i klope i cuge i ko ga hebe mozda nesto i umocim.Ja sam copio ovo ja sam copio ono .Natezemo se Cvarak i ja ko je bolji ribic.Mene sve boli nemogu se smijati,jedva sam zabacio stap i usecerim se u stolici onoj na rasklapanje...hebe mi se mogo bi ovako tri dana a da netrepnem i jos uz to cura samnom.Cvarak je dobar decko ,danas je tata dvijema curam od po 16 i 17 godina.Filozof koji ima sheme kada ide u ribolov.One fore ...nesmije ga nitko pitati gdje ide kada ide na pecanje jer to donosi losu srecu i sl.sranja tri puta okrene rampu na nasipu pogleda u nebo zakoluta ocima i to je to.Ustvari bilo je jos nekih sitnica i rituala koje sam ja uvijek ispratio radi njega...skoro pa sam i ja poceo nositi sretne gace ili naopako majicu. Sjedili smo tako satima na bajeru...visoko od vode tri metra sigurno ,strmo ko zid al reko ionako nismo tu radi ribe pa je svejedno di cu baciti.Na pameti mi bila samo ona stvar i kako da okrenem Ruzu.Gornja usna mi je strsila van duplo vise od donje.Nisam jeo ko covjek par dana,mater se stalno derala kako cu ostavit skolu radi gluposti kako taj boks i nije sport nego natezanje bezveze i da je bolje da se uhvatim knjige dok jos ona ima zivaca.Kada god sam dobio batina uvijek mi je ona padala na pamet.Tako da sam vise puta lagao da sam dobio i kada sam gubio.Sta vas dva radite tu po cijeli dan kaze moja Ruza Cvarku..kao on je iskren pa nece lagati...vatamo somove,mrene i tako to kaze cvarak a njegova fenka ce na to ...pa di su vam,tu nema ribe od Turaka jos.E sada ko zna sta su nji dvije mislile i na koji mlin vodu teraju.Cvarak me pogleda...i tiho da necuju kaze...e ovu cu ostavit cim prodje subota jos ce i batina dobiti.Kvocke se nisu gasile pola noci.Prosla me volja za umakanje,stapove nisam vadio iz vode satima pa pomislim da bi bilo dobro provjeriti mamac,onako bez veze,radi reda.U tom trenu Cvarak dobije udarac nenadani.udari na stap gdje je bila laufer glista,po zatezanju bi reko da je som ali nemora biti.Skoce kokoske iz stolice uzvrte se oko Cvarka...drz nedaj i dovuce do obale glavonju od 10-ak kila ali treba se spustiti dole do vode a tko ce .Ja nemogu mene sve boli Cvarak poplavio od muke a moja Ruza ode skroz do ruba bajera i Keka za njom u tom trenu se Keka oklizne i u padu povuce Ruzu za kosu i onako u duetu drito u Savu....e sada kad ste vec dole daj zakaci brku kukom za hrbat da ga izvucemo van a vas dvije plivajte do usca tamo je plicak pa cemo vas izvuci.hahah kako sam najebo radi kuke i soma...ali sam osto suh i ja i Cvarak.pozz
opa cupa je napisao(la):
Ne mogu da verujem. Imam i ja drugara kojeg zovemo Čvarak, a imam i drugare kojima su nadimci Švargla i Sarma. I išli smo na pecanje nekad. Ja sam pecao samo na plovak i nisam se nešto proslavio. Vadio sam tu i tamo, Deverike, Zlatice, Munjove. E, opa cupa znaš li kako izgleda Bandar, ne znam ima li ih kod vas, ni manje ni ružnije ribe, ima bodlje, kad proguta udicu i povuče misliš da ti se zakačio šaran od dvadeset kila, povučem štap kad ono visi malo ghovno koje je progutalo udicu da shupka, nema šanse da ga skineš.
Edit- Ajde jedan pecaroški vic.
Peca Mujo bez dozvole. Uhvati ga čuvar.
Čuvar - Zašto pecaš bez dozvole ?
Mujo - Ovo nije pecanje, ove ribe su moji prijatelji.
Čuvar - Kako to misliš ?
Mujo - Pa evo, one mi dodju na udicu, ja ih uhvatim, pa ih onda pustim, pa onda sve tako u krug.
Čuvar - Ajde pokaži mi.
Mujo pusti ribe iz čuvarke, peca i dalje, ništa se ne dešava.
Čuvar - I dobro, gde su sad te ribe?
Mujo - Koje ribe ?!
Bandar i balavac...jos je bandar jestiv balavac nikako.Malo govance kako kazes.To je ustvari grgec,dosadan ko stjenica.Povedem na pecanje mladjeg brata,nije bas bio odusevljen tim hobijem pa sam ga iz inata vodio sa sobom.Ja mu bacim bandara u krilo on mu nabije crijevo od pumpe u supak i napumpa ga...hahah Pukne bandar ko sijalica,grozno
volin vatat ribu otkad znam za sebe bice to nešto i da je u genima,svi su moji vatali i po brodu san odtkad san progleda,,,,nikakve današnje "strašne stvari "ne koristim tipa 500 miljona raznih krena,udica i ostalih bogova ,najdraže mi je sist na škoj i vatat s kraja ili poc na more sa malom barkom no ne prvenstveno radi ribe nego zato što me to smiruje za popizdit,2 pive od po litre,sendvic,kutija španjuleti-adio i doviđenja,,,,malo je toga šta bi moga usporedit sa tim mirom u glavi,,,,more je coviku potreba velika samo ga treba znat poštovat i dat ce ti puno toga lipog.
Eh Opa Cupa, zar to nije maltretiranje zivog bica bilo?
Hook, kako mozes lajkovati ovakvo brutalno ubistvo?
Bandar kao i obicni grgec i prugasti balavac pripadaju rodu grgeca. Bandara kod mene zovu kostres.
Imaju ekstra kvalitetno meso, ali ima jednu manu, tesko se skida krljust.
Moj najveci kostres, odnosno bandar, je imao blizu kile, sto je kapitalan primjerak za nase vode.
Cverglan, abesinac, amerikanac, patuljasti somic, coro, bodljo ili latinski silurus nebulosus, je najdosadnija riba i velika posast sto moze da zadesi jednu ribolovnu vodu.
Prenio je jedan francuski trgovac 1800 i neke godine sa americkog tla gdje je dostizao do 50 kg i bio omiljena sportska riba, uz to jos ima najveci godisnji prirast, sto se tice komercijalnog uzgoja, a to je bio glavni razlog da navedeni Francuz ucini nepopravljivu gresku, koju je uvidio tek nakon nekoliko godina vidjevsi da ribe ne napreduju vise od kilograma u toku nekoliko godina, sto ce reci ne pase im klima.
Ne bi to bio veliki problem da se cverglan u medjuvremenu nije rasprostranio po vecem dijelu evropskog kontinenta, a u toku sledeceg vijeka i mnogo sire.
No imaju ukusno meso i nisu losi kao meza, preprzeni na gradelama uz neko polusuvo bijelo vino. Meni je omiljeno domaca zilavka sa malo muskata, zbog punoce i arome.
Hook, kako mozes lajkovati ovakvo brutalno ubistvo?
Bandar kao i obicni grgec i prugasti balavac pripadaju rodu grgeca. Bandara kod mene zovu kostres.
Imaju ekstra kvalitetno meso, ali ima jednu manu, tesko se skida krljust.
Moj najveci kostres, odnosno bandar, je imao blizu kile, sto je kapitalan primjerak za nase vode.
Cverglan, abesinac, amerikanac, patuljasti somic, coro, bodljo ili latinski silurus nebulosus, je najdosadnija riba i velika posast sto moze da zadesi jednu ribolovnu vodu.
Prenio je jedan francuski trgovac 1800 i neke godine sa americkog tla gdje je dostizao do 50 kg i bio omiljena sportska riba, uz to jos ima najveci godisnji prirast, sto se tice komercijalnog uzgoja, a to je bio glavni razlog da navedeni Francuz ucini nepopravljivu gresku, koju je uvidio tek nakon nekoliko godina vidjevsi da ribe ne napreduju vise od kilograma u toku nekoliko godina, sto ce reci ne pase im klima.
Ne bi to bio veliki problem da se cverglan u medjuvremenu nije rasprostranio po vecem dijelu evropskog kontinenta, a u toku sledeceg vijeka i mnogo sire.
No imaju ukusno meso i nisu losi kao meza, preprzeni na gradelama uz neko polusuvo bijelo vino. Meni je omiljeno domaca zilavka sa malo muskata, zbog punoce i arome.
Slične teme
