zasto bi zivot morao imati smisao. a pogotovo zasto bi nekome neka mitologija nametala smisao. to je suprotno od slobode.
sanse da postojis su 1 naprama pun k. i 500 i jos tolko nula, cijeni to i napravi sam sebi smisao zivota i zivi ga univerzalnim moralom/etikom. Na taj nacin smo i dogurali od spilja do moderne civilizacije.
cijeli svemir je samo prijenos informacija. cijeli zivot jedino sto radimo je da prenosimo informacije
postoji razlika izmedju materijalnog i posjedovanja neceg. informacije nisu materijalne a mogu se posjedovat, dijeliti ili ne dijeliti.
materijalno ne postoji na kvantnoj razini. ni mi ne postojimo kao neka doslovno fizicka materija. isto vrijedi i za stvari oko nas.
fizicki zakoni i nasa osjetila uzrokuju privid da je nesto materijalno. sve ovisi iz koje perspektive gledas.
kreator treba kreatora. i totalno nije potreban ni u cemu. svemir moze nastati iz "nicega" a kreatora mora netko kreirati.
ako je nesto primjer nepobitne cinjenice, onda je to evolucija. sve sto funkcionira onako kak se predvidja i nikakvi kreatori ni magije nisu potrebne i samo su visak u cijeloj toj prici.
a to sto je nekima tesko to prihvatit da nije potreban nikakav kreator i da ne postoji zadani smisao zivota, to je vec treci par rukava. nekima pojam o takvome izaziva paniku misleci kako je jedina druga opcija nihilistickoh smjera. u biti ako se previse zaglibi u znanost i kvantni svijet.... nije tesko postat nihilista
osim ako ne pocnes cijeniti zivot, prirodu, zakone univerzuma i divit se magiji koja se desava oko tebe a stvarna je
14 miljardi godina nismo postojali. sad postojimo i imamo priliku zivjet 80ak godina plus minus. ima li sta poslje? nitko ne zna. trebali bi zivjet svaki trenutak kao da nema i uzivat u svakom danu.... a ako i ima, to je samo bonus
ljudi ratuju i mrze se, potrose cijeli zivot na nista..... kao da postoji neki drugi, bolji zivot nakon ovog. jedino ne shvacam sta odma ne odu u taj drugi zivot ako doista vjeruju u to, umjesto da unistavaju druge zivote koji cijene ovih par trenutaka sto sto smo zivi.
critical shock. (isprike na monologu)