Sve oko mene je bilo isto. Tu sam gdje sam samo, sve oko mene sto se zbivalo nije me doticalo. Trebalo me je enormno boljeti tijelo...NIJE. Razgovarao sam sa nekim ,meni nepoznatim, ljudima koji, po svemu sto sam cuo kasnije od drugih...nisu bili tu. Mogu reci da sam i bio "tu",na Planeti a i u svom prostoru nekom, ogradjen od svega sto se zbiva tj,
apsolutno nebitno sve . Tako da mogu reci da me je bilo i tu i tamo
. Mene fascinira brzina prihvacanja i mirenja sa smrcu i ne "samo" to nego,na neki cudan nacin joj se i radujem sada. Nisam suicidalan,ma jok...Obozavam ovaj jedini zivot koji imamo ,obozavam ljude koji su u njemu ustvari. Imamo svoje vrijeme u ovom obliku i nastojim ga iskoristiti sa sto vise smijeha a sa sto manje glupih nesuglasica.
To dvoje ljudi za koje se ispostavilo da ih nije bilo,su mi i rekli da nisam mrtav.
Upravo u tom trenutku, a ja sam ih samo pogledao i konstatovao da sam i ja mrtav kao i oni, na njihov odg da nisam, osjetio tu enormnu bol koja je ,po meni ,trebala da bude odmah...(bolilo je narednih 6,7 mjeseci do suza).
To je moj dio price jer sve sto je i bilo stvarno za druge naravno ,sam cuo poslije. Nisam se pomjerio sa mjesta na kojem smo pogodjeni,oci mi otvorene bile nisam disao...Sve mi je opisao drug koji je bio do mene a njega nisam vidio tj.,nema ga nigdje od trenutka kad smo i pogodjeni pa tek par mjeseci poslije smo se sreli i pricao mi stvari koje je mogao da zna samo neko ko je bio uz mene i tom trenutku...
lako se zapetljam kad/ako pricam o tome. Misli moje su jedno i lako ih varim ali pretociti sve na "papir"..
Roj misli pa valja to posloziti sve .
Sve je fizika i hemija. Na mapi nije bilo ni Isusa ni Petra,tunela...
,osjecao sam opet radost i nekakvo rasterecenje cudno,
od svega.