I dalje sam bez duvke već 9-ti dan. Suhog heda ni vidio, ali od živih hedova nemogu pobjeći. Pričam sa njima, pjevam im, sviram gitaru i tako. Minute ko sati, sati ko godine, dani ko stoljeća
. Snovi su i dalje intezivni, ali ne toliko nasilni. Neko veče sanjam da je nebo puno čamaca gumenjaka sa pentom 4 konja, a to sam snimio dok sam skako po krovovima brazilskih favela.
E moj paranoja ja se izmorim i iznojim ko konj svaki dan, gazim i dalje normu od 30km dnevno na bicu i provučem u tom điru oko 2 litre vode kroz želudac, nije to razlog. Snovi i nesanica su dva različita pojma. Mislim da definitivno postoji neka poveznica između konzumiranja/nekonzumiranja vutre i snova.
Počeo sam i meditirati, neku zen meditaciju uz neke zvukove prakticiram i baš mi fino sjedne, čak imam više energije kroz cijeli dan.
Idemo dalje bez duvke u nove pobjede, a kad padne berba za nekih mjesec i pol dana ima da je pušim i jedem, haha.
Peace from