Zeleni anarhizam je anarhizam koji predlaže političko, društveno i ekološki održivo ponašanje ljudske zajednice. Suvremene ideologije koje propagiraju ekološke neravnoteže, kao i hijerarhije općenito ( neekonomičan rast, ekonomizam, struktura vlasti, međunarodne nepravde, ratovi, rasizam i centralizam) izravan su rezultat sustava industrijske civilizacije. Iako zeleni anarhisti dijele mnoge od svojih ideja sa pripadnicima zelenih stranaka, oni ipak ne koriste tako zvanu predstavničku demokraciju.
Zeleni anarhisti praksiraju otpor industrijskoj civilizaciji kroz autonomne izravne akcije. Ove akcije usmjerene su na ujedinjenje različitih struja: pristaše nenasilnih akcija, eko aktivista, queer aktivista, aktivista za prava životinja, anti-kapitalista i anti-elitista. Zeleni anarhizam je često povezan s primitivizmom ili s manje ekstremnim eko-anarhizmom koji zagovara život u malim ekoselima. Međutim, nisu svi zeleni anarhisti zagovarači povratka u primitivni stil života, mnogi podržavaju uporabu naprednih tehnologija ali na ekološki prijateljski način, odnosno bez razornog utjecaja tehnologije na biološku raznolikost. Ekoanarhizam je ideologija koji se usredotočuje uglavnom na ekološke i okolišne filozofske aspekte. Cilj mu je osiguravanje ljudskih poštovanja za ekologiju, poštivanje prava na formiranje ekoregija ili neke vrste minimalnih teritorijalnih zajednica povezanih istim vrijednostima ekosustava.
Magazin Green Anarchist je britanski magazin koji zagovara spoj slobodarskih socijalističkih i ekoloških razmišljanja. Magazin je pokrenut 1984., a činilo ga je uredništvo složeno od novinara Alana Albona, Richarda Hunt i Marcusa Christoa, inače aktivista zelenog i mirovnog pokreta. Sadržaj magazina činile su anarhističke i ekološke ideje. No, unutar uredništva magazina došlo je do sukoba zbog nepomirljivih stavova između suštinskih pacifističkih pristupa Albona i Christoa, te zagovaranja nasilnih sukoba s državom,kojeg je preferirao Hunt.
Tijekom 1990-ih magazin Green Anarchist došao je pod kormilo uredničkog kolektiva koja je uključivala Paula Rodgersa, Stevea Bootha i drugih novinara i aktivista, a objavljeni tekstovi postaju usklađen s primitivizmom anti-tehnoloških filozofija koje zagovara poznati teoretičar John Zerzan. Počevši od 1995.godine, Hampshirska policija je izvela niz od najmanje 56 racija, pod kodnim nazivom “Operacija Washington“, koja je u jesen 1997.godine rezultirala suđenjem Steveu Boothu, Saxon Woodu, Noelu Mollandu i Paulu Rodgersu, urednicima i novinarima Green Anarchist. Noel Molland, Saxon Wood i Steven Booth optuženi su za poticanje zavjere kroz program GANDALF-ujedinjene snage zelenih anarhista i zaštitara životinja Animal Liberation Front. Dakako, nakon velikih turbulencija u svijetu, bacanja plina u japansku podzemnu željeznicu, antoglobalističkih prosvjeda u Genovi, Potsdamu, Davosu, u kojima su sudjelovale razne anarhističke struje, pa rušenje nebodera u New Yorku i napada na Pentagon, antiratni prosvjedi protiv američkog uplitanja u Irak, i slično, bačena je tamna sjena na zelene anarhiste. Magazini poput Do or Die, Earth First! , ALF i slični, prestali su izlaziti u javnost, čak su povučene i njihove web stranice. No, to nimalo ne znači da su zeleni anarhisti i njihovi sljedbenici prestali djelovati. Čak naprotiv. Jedino su promijenili taktiku.
Iako je u Hrvatskoj ekološko-okolišni pokret u tranziciji prema nekim međusektorsko-gospodarskim oblicima rada pa nije zainteresiran za Ekofeminzam, zeleni anarhizam i slične svjetske pokrete,o anarhističkom pokretu pa i o zelenom anarhizmu, postoji dovloljno korisnog štiva i mogućnosti za komuniciranje sa istomišljenicima i istomišljenicama. Mreža "zelenih anarhista" GAIA, osnovana je 1982. godine u Oslu, sa ciljem "političke, ekonomske i kulturne suradnje sindikata, zadruga i drugih kolektivna koji rade na ekologiji i zaštiti okoliša, feminizmu, pokretu mladih...
Opći skepticizam Zelena anarhistička politika temelji se na općim i znanstvenim spoznajama i znanjima o ekologiji i okolišu, humanom tretmanu životinja koje se koriste za hranu, te promociji i provedbi ideje "ostavite svijet u boljem stanju našoj djeci nego što smo ga dobili od naših roditelja", te općem skepticizmu prema genetskim manipulacijama, osobito u državama koje to područje koriste kako bi zagospodarile narodom. Zeleni anarhisti iznjedrili su brojne teoretičare, koje svojim pisanjem i aktivističkim djelovanjem nastoje anarhiju kao filozofsko gledanje na svijet, približiti neslobodnim ljudima koji žive u neslobodnom okruženju kojeg su stvorili političari.
Jedan od teoretičara je Murray Bookchin, koji je kroz svoje radove dao veliki značaj tom pokretu. Najpopularniji suvremeni teoretičar zelenog ali i općenito anarhizma je John Zerzan ,anticivilizacijski teoretičar, pisac i govornik. Eko-Anarhistički Manifest predstavlja kratki sažetak djelovanja pokreta zelenog anarhizma. Iako mreža GAIA zvanično nije poznata ni popularna među prekobrojnim ekološkim organizacijama diljem Europe i SAD, bez GAIA- sudjelovanja ne događaju se velike antinuklearne, anti GMO i slične kampanje, ali i akcije za ljudska prava, prava manjina, radništva i slično.
Deklariranih zelenih anarhista u javnosti ima malo da većina smatra da je ovaj pokret zamro odnosno ne postoji više. Međutim, njihove su aktivnosti uvijek pod cenzurom "meinstream" medija, tako da je u javnosti kreirano spomenuto mišljenje o njihovom nepostojanju.
Zeleni anarhisti praksiraju otpor industrijskoj civilizaciji kroz autonomne izravne akcije. Ove akcije usmjerene su na ujedinjenje različitih struja: pristaše nenasilnih akcija, eko aktivista, queer aktivista, aktivista za prava životinja, anti-kapitalista i anti-elitista. Zeleni anarhizam je često povezan s primitivizmom ili s manje ekstremnim eko-anarhizmom koji zagovara život u malim ekoselima. Međutim, nisu svi zeleni anarhisti zagovarači povratka u primitivni stil života, mnogi podržavaju uporabu naprednih tehnologija ali na ekološki prijateljski način, odnosno bez razornog utjecaja tehnologije na biološku raznolikost. Ekoanarhizam je ideologija koji se usredotočuje uglavnom na ekološke i okolišne filozofske aspekte. Cilj mu je osiguravanje ljudskih poštovanja za ekologiju, poštivanje prava na formiranje ekoregija ili neke vrste minimalnih teritorijalnih zajednica povezanih istim vrijednostima ekosustava.
Magazin Green Anarchist je britanski magazin koji zagovara spoj slobodarskih socijalističkih i ekoloških razmišljanja. Magazin je pokrenut 1984., a činilo ga je uredništvo složeno od novinara Alana Albona, Richarda Hunt i Marcusa Christoa, inače aktivista zelenog i mirovnog pokreta. Sadržaj magazina činile su anarhističke i ekološke ideje. No, unutar uredništva magazina došlo je do sukoba zbog nepomirljivih stavova između suštinskih pacifističkih pristupa Albona i Christoa, te zagovaranja nasilnih sukoba s državom,kojeg je preferirao Hunt.
Tijekom 1990-ih magazin Green Anarchist došao je pod kormilo uredničkog kolektiva koja je uključivala Paula Rodgersa, Stevea Bootha i drugih novinara i aktivista, a objavljeni tekstovi postaju usklađen s primitivizmom anti-tehnoloških filozofija koje zagovara poznati teoretičar John Zerzan. Počevši od 1995.godine, Hampshirska policija je izvela niz od najmanje 56 racija, pod kodnim nazivom “Operacija Washington“, koja je u jesen 1997.godine rezultirala suđenjem Steveu Boothu, Saxon Woodu, Noelu Mollandu i Paulu Rodgersu, urednicima i novinarima Green Anarchist. Noel Molland, Saxon Wood i Steven Booth optuženi su za poticanje zavjere kroz program GANDALF-ujedinjene snage zelenih anarhista i zaštitara životinja Animal Liberation Front. Dakako, nakon velikih turbulencija u svijetu, bacanja plina u japansku podzemnu željeznicu, antoglobalističkih prosvjeda u Genovi, Potsdamu, Davosu, u kojima su sudjelovale razne anarhističke struje, pa rušenje nebodera u New Yorku i napada na Pentagon, antiratni prosvjedi protiv američkog uplitanja u Irak, i slično, bačena je tamna sjena na zelene anarhiste. Magazini poput Do or Die, Earth First! , ALF i slični, prestali su izlaziti u javnost, čak su povučene i njihove web stranice. No, to nimalo ne znači da su zeleni anarhisti i njihovi sljedbenici prestali djelovati. Čak naprotiv. Jedino su promijenili taktiku.
Iako je u Hrvatskoj ekološko-okolišni pokret u tranziciji prema nekim međusektorsko-gospodarskim oblicima rada pa nije zainteresiran za Ekofeminzam, zeleni anarhizam i slične svjetske pokrete,o anarhističkom pokretu pa i o zelenom anarhizmu, postoji dovloljno korisnog štiva i mogućnosti za komuniciranje sa istomišljenicima i istomišljenicama. Mreža "zelenih anarhista" GAIA, osnovana je 1982. godine u Oslu, sa ciljem "političke, ekonomske i kulturne suradnje sindikata, zadruga i drugih kolektivna koji rade na ekologiji i zaštiti okoliša, feminizmu, pokretu mladih...
Opći skepticizam Zelena anarhistička politika temelji se na općim i znanstvenim spoznajama i znanjima o ekologiji i okolišu, humanom tretmanu životinja koje se koriste za hranu, te promociji i provedbi ideje "ostavite svijet u boljem stanju našoj djeci nego što smo ga dobili od naših roditelja", te općem skepticizmu prema genetskim manipulacijama, osobito u državama koje to područje koriste kako bi zagospodarile narodom. Zeleni anarhisti iznjedrili su brojne teoretičare, koje svojim pisanjem i aktivističkim djelovanjem nastoje anarhiju kao filozofsko gledanje na svijet, približiti neslobodnim ljudima koji žive u neslobodnom okruženju kojeg su stvorili političari.
Jedan od teoretičara je Murray Bookchin, koji je kroz svoje radove dao veliki značaj tom pokretu. Najpopularniji suvremeni teoretičar zelenog ali i općenito anarhizma je John Zerzan ,anticivilizacijski teoretičar, pisac i govornik. Eko-Anarhistički Manifest predstavlja kratki sažetak djelovanja pokreta zelenog anarhizma. Iako mreža GAIA zvanično nije poznata ni popularna među prekobrojnim ekološkim organizacijama diljem Europe i SAD, bez GAIA- sudjelovanja ne događaju se velike antinuklearne, anti GMO i slične kampanje, ali i akcije za ljudska prava, prava manjina, radništva i slično.
Deklariranih zelenih anarhista u javnosti ima malo da većina smatra da je ovaj pokret zamro odnosno ne postoji više. Međutim, njihove su aktivnosti uvijek pod cenzurom "meinstream" medija, tako da je u javnosti kreirano spomenuto mišljenje o njihovom nepostojanju.