Jedno po jedno. Meni je nepotrebno da razmisljam o tome, jer jos uvek nisam ni roditelj.
A svaki problem o kome se razmislja nema konkretno resenje, vec mozak nalazi sledeci problem, i tako u nedogled.
Iz neke moje perspektive, verovatno bih podsvesno stvarao klincu neku zdravu sliku. A kad postane punoletan:
"Pusis?"
"Pusim cale"
"Pazi sta radis!"
"Dobro bre cale"
Mrki pogled, blagi osmeh i postovanje.