Kako se ona brzo oporavila, javili smo se onkologu 26.07. Čitajući PHD nalaz koji je stigao u međuvremenu, zgrčio je facu. Ja sam isti nalaz pročitao i nije mi se svidio, ali nisam htio paničariti. Dakle, između ostalog stoji: "tumor dopire do ruba resekcije u širini 1,1 cm". Znači, nije odrezano do kraja, do zdravog tkiva. Druga metastaza jeste. Za nju piše da je rub resekcije uredan. Prijedlog onkološkog konzilija - puna kemoterapija, kao na početku priče (FOLFIRI + Erbitux, intravenozno svaka dva tjedna po tri dana u bolnici + onaj tjedan kad nije - sat vremena ambulantno samo Erbitux). Bila je, naravno, tužna, ali je prihvatila. Početak kemoterapije: 02.08. E sad - kako je antikoagulantna terapija bila prekinuta, onkologu sam rekao da su na transfuziji napisali ako dođe do recidiva da se javimo njima kako bi razmotrili ponovno uvođenje tromboprofilakse. I javili se njima. I dobili njihovo mišljenje - uvesti niskomolekularni heparin kao terapiju u vidu Clexan injekcija 60mg 1x dnevno. Prvi dan kemoterapije (03.08. - petak) - sestre zaboravile na Clexan, ali im je ona napomenula i dale su joj. Nikakvih nuspojava od kemoterapija nije bilo. Subota, 04.08. je bila teška - mučnine, povraćanje. Tražila je nešto protiv mučnine, pa joj u početku sestre nisu smjele dati, dok nije došao dežurni liječnik u vizitu. On je odobrio Setronon, ali i nakon što su joj dali - njoj je još dugo bilo muka. Onda su joj još dali i Dexamethazon, jer, navodno, ta kombinacija dobro djeluje protiv mučnine. I djelovalo je - mučnina je kasno popodne prestala. Ja sam uvijek bio uz nju koliko god sam imao vremena. Taj dan baš i nisam - plakala je, a kad ona plače, plačem u sebi i ja. Ali je nakon svakog plakanja činilo se da će zaspati, pa sam odlazio. Bio sam kod nje 5-6 puta po 15-20 minuta. Inače sam znao par sati sjediti uz nju. Mislio sam - ma, dobro - sutra će biti bolje, pa ćemo biti skupa, a sutra je trebala i ići kući. Otišao sam doma oko 18:30, malo počistio kuću da ne dođe u svinjac i legao spavati oko ponoći. U nedjelju ujutro u 07:30 sam primio poziv dežurne liječnice na onkologiji. Kaže, žao joj je što me mora obavijestiti, ali moja supruga je naglo preminula. Rekoh: "Šta? To je neka zabuna, pa ona je OK, dijagnoza je daleko od fatalne!". Kaže doktorica - najvjerojatniji razlog je tromb ili embolija. U dogovoru s njenim roditeljima nismo tražili obdukciju - to je ne može vratiti, a nećemo nikoga tužiti, ukoliko se radi o greški, jer ne želimo se još godinama natezati na sudu.
E sad - zašto? Moja verzija: kad je prvi puta imala trombozu, tromb je bio u lijevoj vratnoj veni. Zato su, kad je prvi put nalaz otišao na transfuziju, uveli antikoagulantnu terapiju, ali i zabranili korištenje lijeve ruke za kemoterapiju do daljnjeg. U lijevu ruku primila je prvu kemoterapiju 5-6 mjeseci nakon početka liječenja, kad se tromb već trebao otopiti. Nakon prestanka s onkološkom terapijom, učinjen je color dopler koji je dokazao da tromba više nema, ali ostao je ožiljak. Ožiljak čini unutarnji rub vene grub, a inače je vrlo gladak i to je idealno mjesto za ponovno stvaranje tromba (to oni zovu retromboza), ako se stvore uvjeti. Ponovna operacija je rizičan faktor - tromboza je jedna od čestih posljedica operacije. Nakon te zadnje operacije nitko nije provjerio da li se tromb možda ponovno stvorio na istom mjestu (propust sa transfuzije). Svoju zadnju kemoterapiju u životu primila je u lijevu ruku...