Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Odoh, reko, malo prošetat, nisam makeo iz kuće cijelu sedmicu. Kontam procunjat po sata-sat, žena ručak pristavila, taman reko... Pristavim si kečića i gas... Odjednom mi naumpadne prića, iz djetinstva, o jednom potočiću, vodopadu malom... Kontam blizu je, mogu u sat, sat i po otići i vratit se, zadam se ja...
Otkrijem tri vodopada, vidim dvije srne, ne mogu da vjerujem da su tu, tako blizu gradu, srce ogromno. Verem se uz stjene, na vrh brda se popnem, tri i po sata trajalo, ručak se ohladio... Ludilo, zadnjih deset godina se nisam ovako dobro osjećo, možda je bolje bilo samo kad sam dobio dijete. Ni kečića nisam izduvo
Sorry na dužem postu
P.S.
Male stvari su dovoljne da budete sretni