Ja se apsolutno slažem i već duže vreme zalažem za stvaranje neke ovdašnje sorte.
Ali, pre toga da razgraničimo šta podrazumevamo pod nazivom "domaćica". Da li je to:
1. Neka ovdašnja Landrace.
2. Bilo koja Vu, koja se može naći kao samonikla (pri tome mislim na sve živo što se može naći zaostalo od nekog growa a da nije industrijska).
3. Bilo koja Vu koju neko sadi u sopstvenoj režiji a ne zna kakvo je seme posadio.
4. Nešto što je neko već kontrolisano sadio outdoor duže vremena i dobro adaptirao na lokalne uslove.
5. Neki ovdašnji pokušaj ili kompletno urađena hibridizacija i stabilizacija neke nove sorte.
Koliko sam do sada mogao da primetim, ljudi pod domaćicom gotovo isključivo podrazumevaju nešto iz prve 4 stavke, a najčešće te 4 kategorije nisu međusobno razgraničene.
Redom
1.Ako govorimo o landrace, prema informacijama koje sam do sada sakupio (i delom utvrdio stanje na terenu), možemo podeliti ovu kategoriju na:
-Balkanska sativa landrace koja se može naći samoniklo u brdskim krajevima istočne i južne Srbije, Makedonije, Kosova i tu i tamo u Bosni i Hercegovini. Sasvim je moguće da se može naći i u delovima Hrvatske (Dalmacija i možda ponegde u Slavoniji), Crnoj Gori (trebalo bi da je ima u okolini Skadarskog jezera ali mislim da je zadnjih desetak godina spontano ishibridizovana) i u Sloveniji (Primorska i možda delovi Dolenjske), ali su mi za ove 3 države podaci nepotpuni. Takođe je ima i u Albaniji (mada sumnjam da je u izvornom obliku s obzirom na sveopšti sadnju svega i svačega tamo), Bugarskoj i severnoj Grčkoj. Potiče od turske landrace Smyrna i prvenstvena namena joj je bila za proizvodnju vlakna (u odnosu na moderne industrijske hibride jako slab proizvođač vlakna, ali u srednjem veku, pa sve do ranog dvadesetog veka, nisu znali za bolje), ali ima i značajna psihoaktivna svojstva (uz dobar nadzor i dobru selekciju u indooru bi verovatno bila i jača). Ima rast u visinu 2-2,5m. Pravi jednu glavnu cvast i mnoštvo malih sa strane. Cvetovi su uglavnom zeleni sa braon koncima. Vrlo rano sazreva, već oko polovine avgusta, ponekad čak i ranije (jednom prilikom sam skinuo potpuno zrele biljke 8.avgusta). Ta njena osobina može biti jako značajna za dalju hibridizaciju.
-Balkanska indika landrace koja se može naći samo u područjima zapadne Makedonije i južnog Kosova, mahom na nižim delovima Šar Planine. Ne znam tačno poreklo, ali pretpostavljam da je ostala od nekih zasada za spravljanje hašiša iz vremena između 2 svetska rata. Direktno poreklo joj je najverovatnije Turska, možda i Bliski Istok (Liban, Sirija), što bi značilo da joj je praporeklo severna Indija. S druge strane, Zamalito sa Icmag foruma (inače jako strastveni sakupljač i izučavalac svetskih landrace) mi je jednom rekao da ima informacije da su negde dvadesetih godina prošlog veka na području Balkana bili prisutni radnici iz Afganistana(?!) koji su moguće doneli otuda seme indike. U svakom slučaju, jedan moj prijatelj iz Tetova mi je potvrdio da u okolini tog grada i danas postoje takve (sa jako izraženim odlikama indike) samonikle biljke.
-Spontano adaptirane sorte iz zadnjih 20-30 godina koje se mogu naći u primorju, najčešće na otocima ili na izolovanim mestima na kopnu (zaleđe, npr. Konavli), a ponegde i u Hercegovini. Potiču od različitih landrace sađenih 60-ih i 70-ih, a kasnije i od nekih sorti rane američke gentike (Skunk, California Orange). Takvih stvari je bilo i na kontinetnu, konkretno, Skunk u okolini Prokuplja, južna Srbija, barem 15 godina samoniklo (mada je kasnije spontano hibridizovan, što ne znači da se još uvek ne može negde naći). Ako se držimo definicije da je potebno makar 50 godina za jednu sortu u istom obliku da bi je nazvali landrace, onda one to nisu, ali ako računamo da je landrace svaka sorta koja se makar 6 generacija održava samonikla u istom obliku na određenom području, jako adaptrirana na lokalne uslove, onda one to itekako jesu.
2.Ako je domaćica bilo koja Vu koju nađemo kao samoniklu u prirodi, onda to mogu biti i sve ove landrace, kao i sve ono što je neko nekad sadio pa se ishibridizovalo sa ko zna čime (ako je bilo oprašivanja samo međusobno, onda je na putu da postane landrace). U regijama gde postoji intenzivan uzgoj industrijske konoplje (a ima ih više nego što možemo da pretpostavimo), takve stvari su najčešće vrlo slabe psihoaktivnosti (što je više generacija prošlo, manja verovatnoća da će se naći nešto dobro). Mada, ponekad se i tu naleti na nešto zaista izuzetno, iako retko, ali to nije čudno, ako se znaju osnovi principa nasleđivanja (najprostiji od njih: Mendelova pravila).
3. Pod ovom stavkom se danas možda i najčešće podrazumeva domaćica. To je ono što Ameri zovu "Bagseed Surprise". Vrlo često ne ispadne ono što ste očekivali, mada ne mora da znači da ispadne loše. U ovom slučaju prilično često ima problema sa "isplivavanjem tropske genetike", tj. da se dobijaju biljke koje vuku osobine neke sative sa jako dugi periodom cvetanja i samim time nikad ne uspeju da sazru kod nas (sem, ponekad, u primorju). S druge strane, od takvog semena u indooru često ispadnu iznenađujuće dobre stvari.
4. Kontrolisani uzgoj jedne sorte u kontinuitetu u dužem vremenskom periodu u outdooru je danas vrlo teško odraditi, posebno u regijama gde ima, bilo intenzivne industrije, bilo dobro razgranate mreže lokalnih growera. Takve stvari je i teško skinuti, jer ako neko već ulaže mnogo truda u takav uzgoj, onda najčešće ima i dodatne mere obezbeđenja (ponekad i vatrenu silu) ili sakrivanja, tako da se malo ko može danas pohvaliti da je skinuo tako nešto.
5. Domaći Breeding, hm? Ja znam za takve pokušaje, ali mi do danas nije poznata ni jedna kompletno odrađena sorta (sa potpunom stabilizacijom na minimum 6 generacija). Uglavnom se radi u indooru, ali bilo je svojevremeno pokušaja i u outdooru (na sreću, danas su informacije mnogo dostupnije nego nekad, pa potencijalni breederi gotovo više to i ne pokušavaju, mada vidim da u svetu postoji rastući trend outdor breedinga, po meni, pogrešno i uzaludno).
Ukoliko zaista želimo da napravimo prvu pravu sortu sa ovih prostora, moramo sebi da zadamo određene ciljeve na osnovu prethodno izrečenog (naravno, i na osnovu svih drugih stvari koje ćete dodati). Treba osmisliti šta želimo (pri tom uzimajući u obzir i sve postojeće dobro stabilizovane moderne sorte), kako treba da izgleda (visina, grananje, boja cetova i stabljike), koliki period cvetanja, miris, ukus, efekat, rodnost...
Nekima bi takav pokušaj mogao izgledati kao teško zamešateljstvo, ali i stara američka genetika (u okviru čuvenih Sacred Seed) je nastala kao plod timskog rada, zapravo, kao kolaboracija više timova i breedera.
U vezi sa svim tim predlažem da Admini otvore temu u nekom neutralnom odeljku (mislim, da nije ni outdoor ni indoor), možda u Obrazovanje, koja bi bila linkovana odavde i da se u njoj daju predlozi za neku našu buduću sortu ili više njih...