http://hasanagic.org/images/maticnjak.jpg
http://www.napravi-sam.com/CMS/0091/Rep/maticnjak_1.jpg
Jedna od meni najdrazih biljaka za cajeve je maticnjak. Ima fini miris slican limunu i lagan okus. Najveca kolicina ljekovitog etericnog ulja se nalazi u listovima, svjezi su cisti uzitak za pomirisat . Ljudi ga koriste za opustanje, poboljsanje raspolozenja, jace srce, bolju probavu, laksi san...
Biljka je dosta jednostavna za uzgoj. Ne trazi puno gnojiva, voli dosta Sunca i vode. Raste samoniklo. Pcele ju obozavaju, otud i ime.
malo povijesti:
"Domovina matičnjaka su istočne mediteranske zemlje i zapadna Azija. Raste do kavkaskih zemalja, Sirije, Irana, Turkestana i sve do jugozapadnog Sibira.
U 10. stoljeću Arapi su ga prenijeli u Španjolsku, a odande u srednju Europu redovnici.
Osim niza liječnika i prirodoslovaca starog vijeka, matičnjak su veoma hvalili Dioskurid i Plinije Drugi. Njemačka opatica Hildegard von Bingen (1o98-1179) naziva ga "binsuga" (mrtva kopriva). Ona je ovako napisala o biljci matičnjaku: "Tko je jede, rado će se smijati, jer njezina toplina zahvaća slezenu i srce time postaje radosno".
Možda najbolji poznavalac matičnjaka, Mattioli, hvali ga riječima: "Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa i smeta miru, on čisti krv, otklanja neraspoloženje i žalost, služi hladnom želucu i gotovo svim unutarnjim organima"."
http://www.napravi-sam.com/CMS/0091/Rep/maticnjak_1.jpg
Jedna od meni najdrazih biljaka za cajeve je maticnjak. Ima fini miris slican limunu i lagan okus. Najveca kolicina ljekovitog etericnog ulja se nalazi u listovima, svjezi su cisti uzitak za pomirisat . Ljudi ga koriste za opustanje, poboljsanje raspolozenja, jace srce, bolju probavu, laksi san...
Biljka je dosta jednostavna za uzgoj. Ne trazi puno gnojiva, voli dosta Sunca i vode. Raste samoniklo. Pcele ju obozavaju, otud i ime.
malo povijesti:
"Domovina matičnjaka su istočne mediteranske zemlje i zapadna Azija. Raste do kavkaskih zemalja, Sirije, Irana, Turkestana i sve do jugozapadnog Sibira.
U 10. stoljeću Arapi su ga prenijeli u Španjolsku, a odande u srednju Europu redovnici.
Osim niza liječnika i prirodoslovaca starog vijeka, matičnjak su veoma hvalili Dioskurid i Plinije Drugi. Njemačka opatica Hildegard von Bingen (1o98-1179) naziva ga "binsuga" (mrtva kopriva). Ona je ovako napisala o biljci matičnjaku: "Tko je jede, rado će se smijati, jer njezina toplina zahvaća slezenu i srce time postaje radosno".
Možda najbolji poznavalac matičnjaka, Mattioli, hvali ga riječima: "Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa i smeta miru, on čisti krv, otklanja neraspoloženje i žalost, služi hladnom želucu i gotovo svim unutarnjim organima"."