Isto i ja teško zaspem,spavam preko dana i često sam između sna i jave tako da i mene često peru lucidni snovi. Ali kad jednom se umirim onda mogu i na zahod otići i vratit se produžit san. Samo moji lucidni snovi su rijetko da ja kreiram situaciju namjerno, više je da sam svjesan da je san ali on se svejedno odvija. Npr vidim mrtve svoje i onda skužim da sanjam ali svejedno pričam sa njima, i razmišljam da li ja možda stvarno pričam sa njima ili su samo likovi u mojoj glavi, znači baš svjesan sna. Iako su to uvjek teške situacije za mene, jer ko da se javi ona tuga koja nije potpuno izašla,ali u ogromnim količinama. Zna bi plakat u snu da do zraka nebi moga doći, a opet bilo je situacija gnjeva i bijesa da bi nekog uhvatio i bacio 30 metara.
Dosta sam introspektivan i analitički orjentiran preko dana i onda kada sanjam puno puta skužim da je san.A skoro svaki dan (ovisno o smjeni) sam u onom među prostoru, svjesan da ležim, ali svjedno vrte se filmovi u glavi. Na taj način i upoznajem sebe. Jer kada sebe promatramo u javi, najčešće vidimo svoje želje, a kad malo utonimo u podsvjesno onda vidimo kakav je stvarno naš svijet.
Kako je gori Null reka da je pamčenje snova prva stepenica prema lucidnim. To je točno ali se dosta radi kako mi promatramo sebe tokom dana. Ljudi koji ne gledaju svoj um iz drugog lica teško će biti svjesni u snovima. Ljudi najčešće su izvan sebe i nisu svjesni svojih misli, nego samo su na drugima i reagiraju dosta automatizirano, zato i prave odgovornosti i nema previše na zemlji. Djelovanje je već i u mislima, a večina misli da ovisi o tome šta su drugi vidili ili nisu.
To je vrlo usko povezano sa svjesnosti snova i samim odlukama u snovima, jer tu počinje suočavanje. Nakon nekog vrimena vidiš da živiš još jedan život unutra manje bitan za tijelo ali puno bitniji za "psihu". Jednog dana će sve to se učit u školama, a ove današnje gluposti će zastarit. Škole će biti za razvijanje čovjeka, a ne za pamčenje gluposti za izgradnju glupana...
sry...teško je ostati on topic kad je sve povezano
Dosta sam introspektivan i analitički orjentiran preko dana i onda kada sanjam puno puta skužim da je san.A skoro svaki dan (ovisno o smjeni) sam u onom među prostoru, svjesan da ležim, ali svjedno vrte se filmovi u glavi. Na taj način i upoznajem sebe. Jer kada sebe promatramo u javi, najčešće vidimo svoje želje, a kad malo utonimo u podsvjesno onda vidimo kakav je stvarno naš svijet.
Kako je gori Null reka da je pamčenje snova prva stepenica prema lucidnim. To je točno ali se dosta radi kako mi promatramo sebe tokom dana. Ljudi koji ne gledaju svoj um iz drugog lica teško će biti svjesni u snovima. Ljudi najčešće su izvan sebe i nisu svjesni svojih misli, nego samo su na drugima i reagiraju dosta automatizirano, zato i prave odgovornosti i nema previše na zemlji. Djelovanje je već i u mislima, a večina misli da ovisi o tome šta su drugi vidili ili nisu.
To je vrlo usko povezano sa svjesnosti snova i samim odlukama u snovima, jer tu počinje suočavanje. Nakon nekog vrimena vidiš da živiš još jedan život unutra manje bitan za tijelo ali puno bitniji za "psihu". Jednog dana će sve to se učit u školama, a ove današnje gluposti će zastarit. Škole će biti za razvijanje čovjeka, a ne za pamčenje gluposti za izgradnju glupana...
sry...teško je ostati on topic kad je sve povezano
