slazem se sa Hazom bratom,ali nekad su napadi iz podsvijesti prejaki,tako da im se ne moze nista,cak i ako se bavis samospoznajom,pozitivnim razmisljanjima..nekad jednostavno sto se vise cupas vise te vuce na dno..(ne bih o prirodi i porijeklu tih napada)
ne preporucujem nikome,niti tvrdim da je ispravno za svakoga,ali ja kad upadnem u takvo stanje,koristim analogiju vira/vrtloga:
kad te uhvati vir i vuce na dno,najlakse je izvuci se(a ponekad i jedino moguce rjesenje) prepustiti se svjesno,namjerno sam zaroniti na dno. kad si na dnu imas cvrsto tlo da se odgurnes na povrsinu.
ovo najbolje ilustruje stih "kada padnem na dno,tada sam spreman za let".
tako ja sad sa svojom depresijom i panicnim naletima kad dodju sjedim i potpuno hladno im gledam u oci..
a radio sam i sa drugim ljudima razgovore po ovim principima,umjesto da ih tjesim i farbam,"gurnem im facu u problem",naravno oprezno,navedem ih da vide da su jaci od crnih misli,koje cak nisu ni njihove..
zao mi je sto zvucim pomalo mracno, znam da je tesko u tim stanjima,ali ne moze se pobjeci od toga. borba je neprestana,mozete da patite radi toga,ili mozete da uzivate u borbi.
P.S. problem moze biti i fizicke prirode,npr moja stara majka radi spondiloze ima tendenciju da padne u depresiju.
takodje primjetio sam da problem moze izazvati plitko,neravnomjerno,nesvjesno disanje.neki su nasli olaksanje u svjesnom dubokom disanju.(obratite paznju kad vam um obuzmu razmisljanja o bilo cemu,disanje postane plitko i nepravilno)
fizicka aktivnost pomaze-u zdravom tijelu zdrav duh
ako je ovo bas previse gluposti,prastajte,nenapusen sam
mogao bi jos svakakvih ludosti napisati,al bi mi prebacili post u mentalne talase..