Pa dobro. Ne mogu reci da nisam razmisljao. Razmisljam o ovome sto pisem, na koji nacin, kojim rijecima napisati da ono sto sam iskusio prenesem sto konkretnije i da se sto bolje razumijemo. Misao je opipljiva, nije imaginacija, nije nistavna.
Sve sto sam u zivotu radio, citao, otkrivao.., sve je dobilo sasvim novo lice igrom slucaja, jednim sasvim novim iskustvom. Iskustvom koje tek procent ili dva covjecanstva iskusi za zivota, a da ima priliku o tome pricati. Iskustvo koje nije zasnovano na psihoaktivnim supstancama.
To sto osjecas ljubav, da smo svi povezani, kao i to sto si spoznao da mi sami sebe cinimo razlicitima, tek je jedan dio cjeline koju mozemo nazvati bivstvom, mada je Bog mnogo prikladniji pojam. Energija koju si osjetio prozima sva moguca tijela koja se nalaze svuda u kosmosu. Istu energiju osjeca, bas, svako bice, svaki predmet koji mozes zamisliti da postoji. Kao sto ljudi imaju svoju svrhu u svemiru, isto tako i kamen ima svoju svrhu. Sa kamenom je lakse stupiti u kontakt nego sa ponekim ljudima
Spoznaja "Boga" podrazumijeva bezrezervnu ljubav prema svemu, ne samo prema ljudima.
Ali, da bismo diskutovali o ljudskoj psihi moramo utvrditi nekakve konstante, pa cemo time mnogo lakse utvrditi i odstupanja od istih.
Sve sto pisemo u vezi Ega vise se odnosi na psihopatologiju nego na Ego, onakav kakvim ga je Frojd determinisao. Ego je dio nase psiholoske licnosti, bas kao i Id i Superego. Ako dodje do sukoba unutar nas samih ili sa okolinom stvar je patoloske prirode, a ne Ega.
Pokusao sam objasniti svoje licno shvatanje Frojdovog Ega, jer Ego o kojem se pise po forumu moze da se odnosi na osobe sklone dokazivanju, na osobe koje ganjaju karijeru, na glumce, na dokazivanje da mozemo bolje od drugih, ali, sve to tako treba biti i u principu nema nikakve veze sa izvornom definicijom Ega.
