Ova tema je najvjerojatnije rezultat mojega susreta sa zlatnom ribicom. Ne sa japanskim šarančićem, nego sa onom napornom brkatom vrstom koja ti ispunjava želje. Nije ona nikome ništa ispunila, nije ni trebala, nije ni važna za priču, ali je pristojno reći kako je zaslužna za temu.
_____________________
Pričaju dva vrlo cool tipa o svačemu nečemu. I onda stariji, pričajući tako o svačemu nečemu, spomene i to kako mu je u životu ostalo još puno vrlo cool stvari koje bi htio vidjeti / iskusiti / proživjeti, a da ne zna koliko mu je vremena preostalo.
Mlađi mu uzvrati:
Kažete da imate još puno stvari koje želite učiniti. Pa normalno, zato što ste živi i i zato što želite živjeti. Onaj koji nema ciljeva u životu, taj ni ne živi. Takav kroz život prolazi, kao što brod pluta bez pogona i bez kormila. Ide tamo, gdje ga struje bace. Čemu se taj čovjek raduje? Što takvoga nasmije?
I ne brinite za tim, hoćete li imati vremena za ostvariti sve to. Na vama je da pokušate. Mi ljudi općenito imamo interesantno sulud pristup prema pojmu vremena. Znamo za njega, osjećamo ga, utječe na nas, mjerimo ga i računamo s njime na milijun načina - a nemamo pojma što je vrijeme, niti ga znamo definirati.
Mi smo svjesni, ili nas tako uče, da je prije nas bila vječnost, a nakon nas će se ta vječnost nastaviti. I ipak, nama je strašno važno živimo li 50, ili 100 godina. Kao da i 50 i 100 nisu infinitezimalno mali i beznačajni dio od vječnosti?
I kad dobijemo tih 50,60, 80 godina, što s njima radimo?
- Pa, dobar dio vremena virimo kroz tuđi prozor, pa onda analiziramo, kritiziramo, osuđujemo ili hvalimo - tuđe živote.
- Dobar dio vremena gledamo TV, ili smo na internetu. Pa onda analiziramo i kritiziramo nepostojeće ljude i imaginarne likove i njihove živote.
- Dobar dio vremena provodimo u naporu, da nam jednom bude bolje. I pritom nećemo imati za skijanje, za druženje sa prijateljima, za kupnju knjige. Nećemo živjeti sad, jer će nam se to jednom višestruko vratiti. Pa si uprtimo kredit sa 30 i otplaćujemo ga do 70-te. A 70-te su taman vrijeme da te od jadnog života spopadne karcinom ako nije već, ali tko može platiti činjenicu da umireš svoj na svome?
- Dobar dio vremena provodimo svađajući se sa susjedima/rodbinom/bračnim partnerom/nekim trećim
- Od vremena koje nam preostaje, najveći dio trošimo na spavanje.
I kako smo mi onda neka inteligentna vrsta, ako uspijevamo neizrecivo mali i zanemarivi dio u beskraju protoka vremena, a to je naš život, doživjeti kao daleko najveće blago koje imamo, a potom pustiti da to blago propada, dok se mi zabavljamo tuđim blagom?
Nemamo mi ni najblaže predodžbe o tome, što je to vrijeme.
A istovremeno, pomalo pre-precjenjujemo ovo vrijeme koje je nama dano.
Prije 100-injak godina, ljudi su mogli samo u čudu promatrati šišmiša kako po mrklom mraku izvodi akrobacije i nikad ne udari u zid. Ili se isto tako čuditi kako zmija vidi po mraku. Onda su došli neki strašno pametni likovi, pa nam objasnili šta je ultrazvuk, a šta je toplinski otisak. I zato danas brodovi mogu loviti ribu pomoću sonara, a snajperist skine žrtvu usred noći.
A što će se desiti, kad nam jedan strašno pametan frajer dođe i objasni što je to vrijeme?
Možda se ispostavi da se vrijeme vrti u krug?
______________________
I onda se ja pitam, pošto je poznato kako Vutra vrvi genijalcima, ima li koji genijalac da nam dadne časkon definiciju vremena ? Ili njegovo općenito mišljenje na istu temu ?
_____________________
Pričaju dva vrlo cool tipa o svačemu nečemu. I onda stariji, pričajući tako o svačemu nečemu, spomene i to kako mu je u životu ostalo još puno vrlo cool stvari koje bi htio vidjeti / iskusiti / proživjeti, a da ne zna koliko mu je vremena preostalo.
Mlađi mu uzvrati:
Kažete da imate još puno stvari koje želite učiniti. Pa normalno, zato što ste živi i i zato što želite živjeti. Onaj koji nema ciljeva u životu, taj ni ne živi. Takav kroz život prolazi, kao što brod pluta bez pogona i bez kormila. Ide tamo, gdje ga struje bace. Čemu se taj čovjek raduje? Što takvoga nasmije?
I ne brinite za tim, hoćete li imati vremena za ostvariti sve to. Na vama je da pokušate. Mi ljudi općenito imamo interesantno sulud pristup prema pojmu vremena. Znamo za njega, osjećamo ga, utječe na nas, mjerimo ga i računamo s njime na milijun načina - a nemamo pojma što je vrijeme, niti ga znamo definirati.
Mi smo svjesni, ili nas tako uče, da je prije nas bila vječnost, a nakon nas će se ta vječnost nastaviti. I ipak, nama je strašno važno živimo li 50, ili 100 godina. Kao da i 50 i 100 nisu infinitezimalno mali i beznačajni dio od vječnosti?
I kad dobijemo tih 50,60, 80 godina, što s njima radimo?
- Pa, dobar dio vremena virimo kroz tuđi prozor, pa onda analiziramo, kritiziramo, osuđujemo ili hvalimo - tuđe živote.
- Dobar dio vremena gledamo TV, ili smo na internetu. Pa onda analiziramo i kritiziramo nepostojeće ljude i imaginarne likove i njihove živote.
- Dobar dio vremena provodimo u naporu, da nam jednom bude bolje. I pritom nećemo imati za skijanje, za druženje sa prijateljima, za kupnju knjige. Nećemo živjeti sad, jer će nam se to jednom višestruko vratiti. Pa si uprtimo kredit sa 30 i otplaćujemo ga do 70-te. A 70-te su taman vrijeme da te od jadnog života spopadne karcinom ako nije već, ali tko može platiti činjenicu da umireš svoj na svome?
- Dobar dio vremena provodimo svađajući se sa susjedima/rodbinom/bračnim partnerom/nekim trećim
- Od vremena koje nam preostaje, najveći dio trošimo na spavanje.
I kako smo mi onda neka inteligentna vrsta, ako uspijevamo neizrecivo mali i zanemarivi dio u beskraju protoka vremena, a to je naš život, doživjeti kao daleko najveće blago koje imamo, a potom pustiti da to blago propada, dok se mi zabavljamo tuđim blagom?
Nemamo mi ni najblaže predodžbe o tome, što je to vrijeme.
A istovremeno, pomalo pre-precjenjujemo ovo vrijeme koje je nama dano.
Prije 100-injak godina, ljudi su mogli samo u čudu promatrati šišmiša kako po mrklom mraku izvodi akrobacije i nikad ne udari u zid. Ili se isto tako čuditi kako zmija vidi po mraku. Onda su došli neki strašno pametni likovi, pa nam objasnili šta je ultrazvuk, a šta je toplinski otisak. I zato danas brodovi mogu loviti ribu pomoću sonara, a snajperist skine žrtvu usred noći.
A što će se desiti, kad nam jedan strašno pametan frajer dođe i objasni što je to vrijeme?
Možda se ispostavi da se vrijeme vrti u krug?
______________________
I onda se ja pitam, pošto je poznato kako Vutra vrvi genijalcima, ima li koji genijalac da nam dadne časkon definiciju vremena ? Ili njegovo općenito mišljenje na istu temu ?