Meni je bilo identično kao i BuzzWeed. Doduše, tada sam bio u srednjoj školi, znači mlad i neiskusan. Ta paranoja bi se događala s vremena na vrijeme, i isto tako kao i BuzzWeed od jednom je počelo i biti od samo jednog dima. Nije bilo više važno s kime sam, gdje sam. I onda sam isto tako, probao pauzirati, ali bez uspjeha. Pa bi mijenjao okruženje, ljude, ali opet bezuspješno. Doduše to je bilo u srednjoj školi, pa morate uzeti i u obzir da to nije zrela odrasla osoba. I od tada više ne pušim, a i život je otišao u skroz drugom pravcu. Probao sam jednom, pred šest, sedam godina i bilo je relativno u redu, dogodila se ta paranoja, ali ne u tolikom intenzitetu da je konstanta, već je bilo ugodno anksiozno. Imao sam svakakav život zadnjih par godina, što je sve ostavilo trag na mojoj psihologiji, ali ja sam više-manje svega svjestan i više-manje mogu spoznati te emocije i zašto i kako. Najviše sam anksiozan kada nisam slobodan, npr. na poslu ili kada ne mogu nešto promijeniti ili nešto riješiti. Pa možda utječe to sve na čovjeka i njegov osjećaj self worth-a, pa tako to ide dalje kroza ostale ljude, ili one bliske, pa ako si ti unutra bez veze ili bez voljan onda tako to i šalješ drugima, pa ti bude jasno, pa nisi zadovoljan sobom. Ali, počeo sam aktivno raditi na rješavanju tog problema, bez vutre. Jako sam bio anksiozan i pun gorčine i problema da mi je psihologija utjecala na fizičko tijelo i stvarno sam i razvio neke bolesti od tog nezadovoljstva. Dakle, stavio sam na papir sve te probleme i sve te stvari koje mi čine probleme i onda sam pisao i crtao i svoje misli i rješenja problema. Zapitao sam se, kako ću riješiti ovo što me muči i nacrtao sam plan na papir. Nekada bi bilo to jasno, npr. ako sam nezadovoljan poslom onda moram tražiti novi, ili bolje radne uvjete. A nekada bi to bilo u obliku zapisivanja onoga što osjećaš i što te muči, pa zapišeš te emocije, pa ti bude jasnije, slegne se. I onda sam tako odredio par rješenja, npr. posvetit se fizičkom zdravlju, i onda sam kroz trening iz tjedana u tjedan povratio snagu, a i mentalno sam se bolje osjećao, sve dok nije to trajalo par mjeseci. Znači problemi se nisu riješili u par dana ili dva-tri mjeseca, već tek nakon pola godine polako, mic po mic, mogu reći evo u redu je, još uvijek imam probleme, ali bolje sam nego što sam prije bio. Dogodi se, naravno da opet padnem, opet se osjećam loše ili anksiozno, pa zna to trajati po par dana, ali opet nekako se digneš i izboriš, anskioznost se slegne.
Plehmajstor, onaj član koji izađe po drva pa ga opere groznica, temperatura, i ostali koji ste napomenuli ove brze otkucaje, stezanje u prsima i slično, to je jako jasno da vam netko ili nešto poručuje neku poruku, i to nema veze sa vutrom i hoćete li vi pušiti ili ne, nego morate shvatiti tu poruku jer se doimate kao jako zdrave individue, i to što vam se događa vam je poruka s nebesa. Sada je na vama da shvatite zašto i kako i što morate činiti. Znam da ovo zvuči točno poput nekog pričanja iz guzice, ali iskoristite mudrost pa promislite, bez podrugivanja na temu nebesa i slično. Znači poanta je razmisliti, zašto mi se događa nešto tako.
A za paranoje i napade panike, ja sam razmišljao probati opet vutru, nakon svih ovih godina, ali sumnjam da ću to napraviti uskoro, a i kada budem tražiti ću neku sigurnu osobu pokraj sebe, i neću uopće puno pušiti. Ili sam mislio pomješati sa legalnim CBD cvijetom, ali u mikrodoziranje omjeru. Na primjer 99% CBD i 1% ovaj drugi cvijet koji ima psihoaktivnih tvari. Ili manje, 99.5% i 0.5%, ili točno onoliko koliko je dovoljno da se požmu medicinski benefiti a da ne bude tih paranoja i anksioznosti.
Raspisao sam se dosta, nešto je šturo, nešto nedorečeno, nešto ušporoko, ali to je trenutno najbolje što mogu. Sigurno će nekome biti korisno.