Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
Rock in ex yu !!!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="opa cupa" data-source="post: 196374" data-attributes="member: 27243"><p>Evo ja bi malo nadopunio Hookya a i branio Balasevica.......Jedan od onih zivota i Tri posleratna druga su dva jako interesantna romana koja je napisao Balasevic i svakako ih treba procitati....moja preporuka. evo jedan mali dio ...tek toliko da nekoga zainteresiram,mozda ................................................. Mali trofeji u vitrini Bivših Jeseni...</p><p>Mali pehari, srebrni i sjajni, sa ugraviranim datumima ranih sedamdesetih...</p><p>Eh...</p><p>Vetar je dobro ukosio topole, tih godina zasađene?</p><p>Gde li su se jutros probudile Moje Stare Cure, u kom božijem gradu, ulici, u kom bezdušnom</p><p>stanu, zaglavljenom kao lift negde među soliterskim spratovima?</p><p>Kojim su novim adresama i prezimenima žigosane njihove fotografije na mesečnim kartama</p><p>za busove koji voze od predgrađa ka centru, i nazad, predveče, ispod podvožnjaka i preko gvozdenih</p><p>mostova?</p><p>U koju su se sliku zagledale jutros, zamenuvši oktobar novembrom na kalendaru hiljadu</p><p>devetsto devedeset i prve, pokolebane, upotrebljene, umorne?</p><p>Varljivo brdo je Život, nema šta...</p><p>I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha, a vrh je senka, tren, senka</p><p>trena, Vrh je najveća prevara u čitavoj priči...</p><p>Čim ga dotaknemo on potone tromo, kao lubenica na vodi, i već sledećeg trena izroni nam za</p><p>leđima, obeshrabrujuće uzvodno, plutajući kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razloga</p><p>obeležava to razvođe Vremena Koje Nam Je Dato, vremena koje nam je udeljeno, ubogima, kao</p><p>milostinja pred Crkvom Beskonačnog...</p><p>Danas još uveliko iščekuješ, a već sutra ti ostaje samo da se sećaš, i tek na kraju ukapiraš da su</p><p>Prave Stvari uvek s one strane brda, ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi...</p><p>Zvuči suviše poznato?</p><p>Neki voštani mandarin iz trećeg milenijuma pre nove ere je sigurno još davno patentirao sličnu</p><p>izreku?</p><p>Probudio sam se, dakle, sam na svetu, sa onim glupim osećajem da sam prespavao evakuaciju</p><p>planete...</p><p>Mali zapostavljeni budilnik uvređeno je okrenuo leđa mom pogledu, no moglo je biti devet,</p><p>plus-minus koji minut, smeo sam da se kladim? Naša ulica je tek periferna venica u jutarnjem</p><p>krvotoku grada, ali po šumovima koji dopiru spolja, ponekad mogu gotovo nepogrešivo da odredim</p><p>koordinate male kazaljke...</p><p>Proteglio sam se, oprezno, prozivajući redovne jutarnje bolove... Leva "ahilova"? Desni</p><p>meniskus? Prepone? Lumbago? Peti pršljen? U redu je. Svi smo tu...</p><p>Seo sam na ivicu kauča i lagano spustio lice u šake, bezuspešno pokušavajući da</p><p>zamislim da te šake pripadaju Njoj...</p><p>OK, priznajem...</p><p>Ova mašina možda i ne vuče kao nekad?</p><p>Kontakti su olabavili, kompresija pada, neki mali nepraktični sentimenti zaribali su jednom za</p><p>svagda...</p><p>Ali...</p><p>To je još uvek kao novo...</p><p>Tako neukroćeno...</p><p>Nerazumno...</p><p>Tako pobedonosno šašavo...</p><p>O,da [video=youtube;2J7bsLhdgkU]http://www.youtube.com/watch?v=2J7bsLhdgkU&feature=player_detailpage#t=6s[/video] evo da zaljepim jednu za............................mene</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="opa cupa, post: 196374, member: 27243"] Evo ja bi malo nadopunio Hookya a i branio Balasevica.......Jedan od onih zivota i Tri posleratna druga su dva jako interesantna romana koja je napisao Balasevic i svakako ih treba procitati....moja preporuka. evo jedan mali dio ...tek toliko da nekoga zainteresiram,mozda ................................................. Mali trofeji u vitrini Bivših Jeseni... Mali pehari, srebrni i sjajni, sa ugraviranim datumima ranih sedamdesetih... Eh... Vetar je dobro ukosio topole, tih godina zasađene? Gde li su se jutros probudile Moje Stare Cure, u kom božijem gradu, ulici, u kom bezdušnom stanu, zaglavljenom kao lift negde među soliterskim spratovima? Kojim su novim adresama i prezimenima žigosane njihove fotografije na mesečnim kartama za busove koji voze od predgrađa ka centru, i nazad, predveče, ispod podvožnjaka i preko gvozdenih mostova? U koju su se sliku zagledale jutros, zamenuvši oktobar novembrom na kalendaru hiljadu devetsto devedeset i prve, pokolebane, upotrebljene, umorne? Varljivo brdo je Život, nema šta... I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha, a vrh je senka, tren, senka trena, Vrh je najveća prevara u čitavoj priči... Čim ga dotaknemo on potone tromo, kao lubenica na vodi, i već sledećeg trena izroni nam za leđima, obeshrabrujuće uzvodno, plutajući kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razloga obeležava to razvođe Vremena Koje Nam Je Dato, vremena koje nam je udeljeno, ubogima, kao milostinja pred Crkvom Beskonačnog... Danas još uveliko iščekuješ, a već sutra ti ostaje samo da se sećaš, i tek na kraju ukapiraš da su Prave Stvari uvek s one strane brda, ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi... Zvuči suviše poznato? Neki voštani mandarin iz trećeg milenijuma pre nove ere je sigurno još davno patentirao sličnu izreku? Probudio sam se, dakle, sam na svetu, sa onim glupim osećajem da sam prespavao evakuaciju planete... Mali zapostavljeni budilnik uvređeno je okrenuo leđa mom pogledu, no moglo je biti devet, plus-minus koji minut, smeo sam da se kladim? Naša ulica je tek periferna venica u jutarnjem krvotoku grada, ali po šumovima koji dopiru spolja, ponekad mogu gotovo nepogrešivo da odredim koordinate male kazaljke... Proteglio sam se, oprezno, prozivajući redovne jutarnje bolove... Leva "ahilova"? Desni meniskus? Prepone? Lumbago? Peti pršljen? U redu je. Svi smo tu... Seo sam na ivicu kauča i lagano spustio lice u šake, bezuspešno pokušavajući da zamislim da te šake pripadaju Njoj... OK, priznajem... Ova mašina možda i ne vuče kao nekad? Kontakti su olabavili, kompresija pada, neki mali nepraktični sentimenti zaribali su jednom za svagda... Ali... To je još uvek kao novo... Tako neukroćeno... Nerazumno... Tako pobedonosno šašavo... O,da [video=youtube;2J7bsLhdgkU]http://www.youtube.com/watch?v=2J7bsLhdgkU&feature=player_detailpage#t=6s[/video] evo da zaljepim jednu za............................mene [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
Rock in ex yu !!!
Top
Bottom