Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Priča moje supruge - trnovit put prožet liječničkim pogreškama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="renton" data-source="post: 600784" data-attributes="member: 65523"><p>Kako se ona brzo oporavila, javili smo se onkologu 26.07. Čitajući PHD nalaz koji je stigao u međuvremenu, zgrčio je facu. Ja sam isti nalaz pročitao i nije mi se svidio, ali nisam htio paničariti. Dakle, između ostalog stoji: "tumor dopire do ruba resekcije u širini 1,1 cm". Znači, nije odrezano do kraja, do zdravog tkiva. Druga metastaza jeste. Za nju piše da je rub resekcije uredan. Prijedlog onkološkog konzilija - puna kemoterapija, kao na početku priče (FOLFIRI + Erbitux, intravenozno svaka dva tjedna po tri dana u bolnici + onaj tjedan kad nije - sat vremena ambulantno samo Erbitux). Bila je, naravno, tužna, ali je prihvatila. Početak kemoterapije: 02.08. E sad - kako je antikoagulantna terapija bila prekinuta, onkologu sam rekao da su na transfuziji napisali ako dođe do recidiva da se javimo njima kako bi razmotrili ponovno uvođenje tromboprofilakse. I javili se njima. I dobili njihovo mišljenje - uvesti niskomolekularni heparin kao terapiju u vidu Clexan injekcija 60mg 1x dnevno. Prvi dan kemoterapije (03.08. - petak) - sestre zaboravile na Clexan, ali im je ona napomenula i dale su joj. Nikakvih nuspojava od kemoterapija nije bilo. Subota, 04.08. je bila teška - mučnine, povraćanje. Tražila je nešto protiv mučnine, pa joj u početku sestre nisu smjele dati, dok nije došao dežurni liječnik u vizitu. On je odobrio Setronon, ali i nakon što su joj dali - njoj je još dugo bilo muka. Onda su joj još dali i Dexamethazon, jer, navodno, ta kombinacija dobro djeluje protiv mučnine. I djelovalo je - mučnina je kasno popodne prestala. Ja sam uvijek bio uz nju koliko god sam imao vremena. Taj dan baš i nisam - plakala je, a kad ona plače, plačem u sebi i ja. Ali je nakon svakog plakanja činilo se da će zaspati, pa sam odlazio. Bio sam kod nje 5-6 puta po 15-20 minuta. Inače sam znao par sati sjediti uz nju. Mislio sam - ma, dobro - sutra će biti bolje, pa ćemo biti skupa, a sutra je trebala i ići kući. Otišao sam doma oko 18:30, malo počistio kuću da ne dođe u svinjac i legao spavati oko ponoći. U nedjelju ujutro u 07:30 sam primio poziv dežurne liječnice na onkologiji. Kaže, žao joj je što me mora obavijestiti, ali moja supruga je naglo preminula. Rekoh: "Šta? To je neka zabuna, pa ona je OK, dijagnoza je daleko od fatalne!". Kaže doktorica - najvjerojatniji razlog je tromb ili embolija. U dogovoru s njenim roditeljima nismo tražili obdukciju - to je ne može vratiti, a nećemo nikoga tužiti, ukoliko se radi o greški, jer ne želimo se još godinama natezati na sudu.</p><p></p><p>E sad - zašto? Moja verzija: kad je prvi puta imala trombozu, tromb je bio u lijevoj vratnoj veni. Zato su, kad je prvi put nalaz otišao na transfuziju, uveli antikoagulantnu terapiju, ali i zabranili korištenje lijeve ruke za kemoterapiju do daljnjeg. U lijevu ruku primila je prvu kemoterapiju 5-6 mjeseci nakon početka liječenja, kad se tromb već trebao otopiti. Nakon prestanka s onkološkom terapijom, učinjen je color dopler koji je dokazao da tromba više nema, ali ostao je ožiljak. Ožiljak čini unutarnji rub vene grub, a inače je vrlo gladak i to je idealno mjesto za ponovno stvaranje tromba (to oni zovu retromboza), ako se stvore uvjeti. Ponovna operacija je rizičan faktor - tromboza je jedna od čestih posljedica operacije. Nakon te zadnje operacije nitko nije provjerio da li se tromb možda ponovno stvorio na istom mjestu (propust sa transfuzije). Svoju zadnju kemoterapiju u životu primila je u lijevu ruku...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="renton, post: 600784, member: 65523"] Kako se ona brzo oporavila, javili smo se onkologu 26.07. Čitajući PHD nalaz koji je stigao u međuvremenu, zgrčio je facu. Ja sam isti nalaz pročitao i nije mi se svidio, ali nisam htio paničariti. Dakle, između ostalog stoji: "tumor dopire do ruba resekcije u širini 1,1 cm". Znači, nije odrezano do kraja, do zdravog tkiva. Druga metastaza jeste. Za nju piše da je rub resekcije uredan. Prijedlog onkološkog konzilija - puna kemoterapija, kao na početku priče (FOLFIRI + Erbitux, intravenozno svaka dva tjedna po tri dana u bolnici + onaj tjedan kad nije - sat vremena ambulantno samo Erbitux). Bila je, naravno, tužna, ali je prihvatila. Početak kemoterapije: 02.08. E sad - kako je antikoagulantna terapija bila prekinuta, onkologu sam rekao da su na transfuziji napisali ako dođe do recidiva da se javimo njima kako bi razmotrili ponovno uvođenje tromboprofilakse. I javili se njima. I dobili njihovo mišljenje - uvesti niskomolekularni heparin kao terapiju u vidu Clexan injekcija 60mg 1x dnevno. Prvi dan kemoterapije (03.08. - petak) - sestre zaboravile na Clexan, ali im je ona napomenula i dale su joj. Nikakvih nuspojava od kemoterapija nije bilo. Subota, 04.08. je bila teška - mučnine, povraćanje. Tražila je nešto protiv mučnine, pa joj u početku sestre nisu smjele dati, dok nije došao dežurni liječnik u vizitu. On je odobrio Setronon, ali i nakon što su joj dali - njoj je još dugo bilo muka. Onda su joj još dali i Dexamethazon, jer, navodno, ta kombinacija dobro djeluje protiv mučnine. I djelovalo je - mučnina je kasno popodne prestala. Ja sam uvijek bio uz nju koliko god sam imao vremena. Taj dan baš i nisam - plakala je, a kad ona plače, plačem u sebi i ja. Ali je nakon svakog plakanja činilo se da će zaspati, pa sam odlazio. Bio sam kod nje 5-6 puta po 15-20 minuta. Inače sam znao par sati sjediti uz nju. Mislio sam - ma, dobro - sutra će biti bolje, pa ćemo biti skupa, a sutra je trebala i ići kući. Otišao sam doma oko 18:30, malo počistio kuću da ne dođe u svinjac i legao spavati oko ponoći. U nedjelju ujutro u 07:30 sam primio poziv dežurne liječnice na onkologiji. Kaže, žao joj je što me mora obavijestiti, ali moja supruga je naglo preminula. Rekoh: "Šta? To je neka zabuna, pa ona je OK, dijagnoza je daleko od fatalne!". Kaže doktorica - najvjerojatniji razlog je tromb ili embolija. U dogovoru s njenim roditeljima nismo tražili obdukciju - to je ne može vratiti, a nećemo nikoga tužiti, ukoliko se radi o greški, jer ne želimo se još godinama natezati na sudu. E sad - zašto? Moja verzija: kad je prvi puta imala trombozu, tromb je bio u lijevoj vratnoj veni. Zato su, kad je prvi put nalaz otišao na transfuziju, uveli antikoagulantnu terapiju, ali i zabranili korištenje lijeve ruke za kemoterapiju do daljnjeg. U lijevu ruku primila je prvu kemoterapiju 5-6 mjeseci nakon početka liječenja, kad se tromb već trebao otopiti. Nakon prestanka s onkološkom terapijom, učinjen je color dopler koji je dokazao da tromba više nema, ali ostao je ožiljak. Ožiljak čini unutarnji rub vene grub, a inače je vrlo gladak i to je idealno mjesto za ponovno stvaranje tromba (to oni zovu retromboza), ako se stvore uvjeti. Ponovna operacija je rizičan faktor - tromboza je jedna od čestih posljedica operacije. Nakon te zadnje operacije nitko nije provjerio da li se tromb možda ponovno stvorio na istom mjestu (propust sa transfuzije). Svoju zadnju kemoterapiju u životu primila je u lijevu ruku... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Priča moje supruge - trnovit put prožet liječničkim pogreškama
Top
Bottom