Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Naduvani postovi
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Otto Grunf" data-source="post: 584217" data-attributes="member: 12480"><p>velika Tješiteljica, kako bi je Sclavi nazvao... ili sam ja sve ovo pobrkao?</p><p>[ATTACH=full]206371[/ATTACH]</p><p></p><p><strong>PLES SMRTI</strong> </p><p>(Tiziano Sclavi)</p><p></p><p>Koliki, koliki grobovi</p><p>stoje na brijegu,</p><p>Koliki što su mrtvi</p><p>spavaju u njemu.</p><p></p><p>I kako je dobro sada,</p><p>sad kad već je kraj,</p><p>vratiti se u mislima</p><p>u taj čudni kraj.</p><p></p><p>I kako je čudno sada</p><p>opet misliti na nadu</p><p>iz nekog drugog dana</p><p>u tom ludom slavlju.</p><p></p><p>I kako je slatko sada</p><p>znati da sve je prohujalo,</p><p>sav užas onih dana,</p><p>i da vrijeme je odjurilo.</p><p></p><p>I kako je ludost ovdje,</p><p>ono što bila je drama</p><p>jednog dana završenog,</p><p>jednog dana straha.</p><p></p><p>A sad se ne strašite</p><p>ako vjetar kroz pruća</p><p>donese glasove naše</p><p>do vas, ljudi od sutra.</p><p></p><p>Svatko ovdje ima priču</p><p>što htio bi je reći</p><p>svima koji mogu, znaju</p><p>slušati kroz riječi.</p><p></p><p>Onima što će zastati</p><p>da bi čuli kroz granje</p><p>kakav slabi, tihi jecaj</p><p>što s vjetrom ode dalje.</p><p></p><p>Dođite u suton</p><p>kad okolica postane tamna,</p><p>dođite među duhove,</p><p>jednog svijeta od straha.</p><p></p><p>Stanite i poslušajte nas,</p><p>a ako je strah previše jak,</p><p>znat ćete da ipak ima kraj,</p><p>makar smrt bila to.</p><p></p><p>I da ćete na brijegu</p><p>doći među nas,</p><p>jer će Tješiteljica</p><p>povesti i vas.</p><p></p><p>... treba imati dušu</p><p>punu teške tuge,</p><p>da bi se čuli glasovi</p><p>vjetra ispod duge ...</p><p></p><p>... glasovi bez tijela,</p><p>u mraku, u tebi,</p><p>gdje se možda sanja</p><p>i nikad ne spava.</p><p></p><p>... a vjetar opet puše,</p><p>sad je ovdje, sad je tamo,</p><p>i mjesec je onaj isti,</p><p>koji je tako davno sjao ...</p><p></p><p>... koji je sjao iznad radosti</p><p>i jednako povrh bola,</p><p>koji osvjetljava onešto žive</p><p>i svijetli onima što umiru ...</p><p></p><p>... znat ćeš tu na brijegu,</p><p>koliko traje jedna cesta,</p><p>koliko je sunce visoko</p><p>i jutro rose široko...</p><p></p><p>... koliko nam teži vrijeme,</p><p>koliko je noć prostrana,</p><p>koliko mjeri jedan sat</p><p>i kako je svaka granica vlat ...</p><p></p><p>... a ovdje na brijegu</p><p>koliko vremena imamo još?</p><p>Koje je sad doba noći?</p><p>Kada će nam zora doći?</p><p></p><p>Pitanje bez smisla,</p><p>odgovara nema baš,</p><p>ali ti ga ponavljaš,</p><p>jedino je koje znaš ...</p><p></p><p>Brežuljak je ovo</p><p>mrtvih bez boga</p><p>duša koje nemaju</p><p>zaborava svoga.</p><p></p><p>Brežuljak je ovo</p><p>gdje čekaju nekog</p><p>tko bi ih se sjetio,</p><p>a tko zaboravio.</p><p></p><p>Brežuljak je ovo</p><p>heroja i kukavica,</p><p>sudbina ih slučajno bira</p><p>i griješi kao i mi.</p><p></p><p>Kao mi kad zovemo golemim</p><p>kakvog čovjeka malog,</p><p>a tko zna u kolikim</p><p>sakriven je pravi div.</p><p></p><p>I svijetu koliko visoko</p><p>trebao bi se popeti</p><p>da bi poslije mogao sići</p><p>Kada sve bude gotovo?</p><p></p><p>A možda nema smisla</p><p>ići ni po jednoj skali,</p><p>jer su i vrh i bezdan</p><p>samo u tvojoj glavi.</p><p></p><p>... evo za tebe posljednjeg cvijeta ...</p><p></p><p>Na brežuljak dođi</p><p>i imaš li za slušanje mara,</p><p>čut ćeš da nije mrtva</p><p>za novim želja stara</p><p></p><p>koja u životu vara sve,</p><p>pa će i tebi darovati laži,</p><p>koja čini svijet okruglim,</p><p>a da je nema, kažu.</p><p></p><p>Smrt! Smrt je ovdje,</p><p>kao i na brijezima svim,</p><p>velika Tješiteljica</p><p>duša žalosnih,</p><p></p><p>što ispod zemlje su</p><p>i čekaju na cvijet ko na oca,</p><p>dok onaj što živi čeka</p><p>Velikog Žeteoca!</p><p></p><p>Ostavi brežuljak,</p><p>sviće zora, sjajna, lijepa,</p><p>a ne pristaje mrtvima</p><p>svjetlost tvoga svijeta.</p><p></p><p>Zbogom, do viđenja, čovječe,</p><p>hvala što si došao,</p><p>poželiš li da se vratiš,</p><p>bit ćeš dobrodošao ...</p><p></p><p>... Jer ostale su mnoge, mnoge</p><p>priče neispričane</p><p>ovdje na brežuljku,</p><p>sred tišine nenaravne ...</p><p></p><p>Neke ste već čuli</p><p>i bile su istinite</p><p>il' možda tek prozirni sni,</p><p>kao mi, mi ništice ...</p><p></p><p>Druge te čekaju,</p><p>a ako je strah previše jak,</p><p>znat ćeš da ipak ima kraj,</p><p>makar smrt bila ta...</p><p></p><p>... I da ćeš na brijegu</p><p>među nas doći,</p><p>jer će Tješiteljica</p><p>i po tebe poći.</p><p></p><p>Koliki, koliki grobovi</p><p>stoje na brijegu,</p><p>koliki što su mrtvi</p><p>spavaju u njemu.</p><p></p><p>I kako je dobro sada,</p><p>sad kad već je kraj,</p><p>vratiti se u mislima</p><p>u taj čudni kraj ...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Otto Grunf, post: 584217, member: 12480"] velika Tješiteljica, kako bi je Sclavi nazvao... ili sam ja sve ovo pobrkao? [ATTACH=full]206371[/ATTACH] [B]PLES SMRTI[/B] (Tiziano Sclavi) Koliki, koliki grobovi stoje na brijegu, Koliki što su mrtvi spavaju u njemu. I kako je dobro sada, sad kad već je kraj, vratiti se u mislima u taj čudni kraj. I kako je čudno sada opet misliti na nadu iz nekog drugog dana u tom ludom slavlju. I kako je slatko sada znati da sve je prohujalo, sav užas onih dana, i da vrijeme je odjurilo. I kako je ludost ovdje, ono što bila je drama jednog dana završenog, jednog dana straha. A sad se ne strašite ako vjetar kroz pruća donese glasove naše do vas, ljudi od sutra. Svatko ovdje ima priču što htio bi je reći svima koji mogu, znaju slušati kroz riječi. Onima što će zastati da bi čuli kroz granje kakav slabi, tihi jecaj što s vjetrom ode dalje. Dođite u suton kad okolica postane tamna, dođite među duhove, jednog svijeta od straha. Stanite i poslušajte nas, a ako je strah previše jak, znat ćete da ipak ima kraj, makar smrt bila to. I da ćete na brijegu doći među nas, jer će Tješiteljica povesti i vas. ... treba imati dušu punu teške tuge, da bi se čuli glasovi vjetra ispod duge ... ... glasovi bez tijela, u mraku, u tebi, gdje se možda sanja i nikad ne spava. ... a vjetar opet puše, sad je ovdje, sad je tamo, i mjesec je onaj isti, koji je tako davno sjao ... ... koji je sjao iznad radosti i jednako povrh bola, koji osvjetljava onešto žive i svijetli onima što umiru ... ... znat ćeš tu na brijegu, koliko traje jedna cesta, koliko je sunce visoko i jutro rose široko... ... koliko nam teži vrijeme, koliko je noć prostrana, koliko mjeri jedan sat i kako je svaka granica vlat ... ... a ovdje na brijegu koliko vremena imamo još? Koje je sad doba noći? Kada će nam zora doći? Pitanje bez smisla, odgovara nema baš, ali ti ga ponavljaš, jedino je koje znaš ... Brežuljak je ovo mrtvih bez boga duša koje nemaju zaborava svoga. Brežuljak je ovo gdje čekaju nekog tko bi ih se sjetio, a tko zaboravio. Brežuljak je ovo heroja i kukavica, sudbina ih slučajno bira i griješi kao i mi. Kao mi kad zovemo golemim kakvog čovjeka malog, a tko zna u kolikim sakriven je pravi div. I svijetu koliko visoko trebao bi se popeti da bi poslije mogao sići Kada sve bude gotovo? A možda nema smisla ići ni po jednoj skali, jer su i vrh i bezdan samo u tvojoj glavi. ... evo za tebe posljednjeg cvijeta ... Na brežuljak dođi i imaš li za slušanje mara, čut ćeš da nije mrtva za novim želja stara koja u životu vara sve, pa će i tebi darovati laži, koja čini svijet okruglim, a da je nema, kažu. Smrt! Smrt je ovdje, kao i na brijezima svim, velika Tješiteljica duša žalosnih, što ispod zemlje su i čekaju na cvijet ko na oca, dok onaj što živi čeka Velikog Žeteoca! Ostavi brežuljak, sviće zora, sjajna, lijepa, a ne pristaje mrtvima svjetlost tvoga svijeta. Zbogom, do viđenja, čovječe, hvala što si došao, poželiš li da se vratiš, bit ćeš dobrodošao ... ... Jer ostale su mnoge, mnoge priče neispričane ovdje na brežuljku, sred tišine nenaravne ... Neke ste već čuli i bile su istinite il' možda tek prozirni sni, kao mi, mi ništice ... Druge te čekaju, a ako je strah previše jak, znat ćeš da ipak ima kraj, makar smrt bila ta... ... I da ćeš na brijegu među nas doći, jer će Tješiteljica i po tebe poći. Koliki, koliki grobovi stoje na brijegu, koliki što su mrtvi spavaju u njemu. I kako je dobro sada, sad kad već je kraj, vratiti se u mislima u taj čudni kraj ... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Naduvani postovi
Top
Bottom
