Naduvani postovi
- Začetnik teme Hooker
- Datum pokretanja
kakav ti je plan?
pita me žena
nemam ga trenutno (a i općenito)
odlično,voziš me u ...
pita me žena
nemam ga trenutno (a i općenito)odlično,voziš me u ...
Kauffland hahah
imam ovu znacku ...jedno vrijeme hahah
imam ovu znacku ...jedno vrijeme hahah
Kosa... Kosa je jedna od 3 stvari koje su čine fizički prikaz mene, možda je i najprepoznatljivija.
Za svaki posao je postojala odgovarajuća Kosa koju bih gotovo instinktivno izabrala.
Ili sam pak, bila ja ta koja je bila birana.
Imala sam ih nekoliko različitih.
Kose su se prebacivale iz generacije u generaciju, a osvajale su se Radom.
Kada bi posao zahtevao određenu Kosu ona bi se pojavila u sledećem kabinetu.
Tri sam nasledila, a tri sam osvojila.
Svaka je donekle bila različitog izgleda i imala sebi svojstvenu boju.
Prva kojoj sam prišla je bila vatreno crvena. Skovana u jezgru umiraće zvezde.
Ona je bila pogodna za dane kada bih se susretala sa onima koji su se opirali, šutirali, borili, odbijali da pođu sa mnom.
Druga je bila zelena. I to me je nasmejalo jer sam se setila ljudske šale.
Smisao za humor je bio jedinstven njima i nisam sigurna da su ikada bili svesni njegove vrednosti.
"What is CDO? It's like OCD but with letters in the correct order as it should be".
Nikada svoje Kose ne bih vraćala u odgovarajuće kabinete.
Zelena, koja je trebala da bude u četvrtom kabinetu, je napravljena od zmijske kože i imala je osećaj mekoće donekle. Ona je bila za ljude koji su pokušavali pričom da reše situaciju, da pokušaju da se nagode, slažu, izmole.
Ali ni ona, nije bila Kosa za danas.
Trebalo mi je malo vremena da shvatim koja me zove, jer "pozadi" nije bio koncept sa kojim sam radila dok se nisam materijalizovala.
Okrenula sam se i u videla Kosu u sedmom kabinetu.
Poslednji put je moja kolekcija bila obnovljena 2009. godine sa slučajem Patrick Swayzija.
Sećam se svake osobe sa kojom je došla nova Kosa.
Ova je bila napravljena od čistog amestita, imala je gradijent od violet pa do skoro čisto prozirne boje.
Kao da se na obodima stapala sa vazduhom oko sebe.
Provukla sam je kroz vazduh, i shvatila koliko je oštra.
Bila sam spremna.
Zamahnula sam sečivom i napravila procep u kontunuumu.
To je proizvelo vibraciju nalik na muzičku notu, ovo je bilo novo.
Koraknula kroz prolaz i bila pred vratima.
Bilo je rano ujutru. Rosa se pod blagim suncem polako transformisala u paru.
Oružje sam držala u levoj ruci, i sečivo blago nagla ka dole.
Nisam želela da misli da sam pretnja.
Zazvonila sam, vreme je stalo, i ja sam stupila unutra.
Došla sam po njega.
Ko sam ja?
Za svaki posao je postojala odgovarajuća Kosa koju bih gotovo instinktivno izabrala.
Ili sam pak, bila ja ta koja je bila birana.
Imala sam ih nekoliko različitih.
Kose su se prebacivale iz generacije u generaciju, a osvajale su se Radom.
Kada bi posao zahtevao određenu Kosu ona bi se pojavila u sledećem kabinetu.
Tri sam nasledila, a tri sam osvojila.
Svaka je donekle bila različitog izgleda i imala sebi svojstvenu boju.
Prva kojoj sam prišla je bila vatreno crvena. Skovana u jezgru umiraće zvezde.
Ona je bila pogodna za dane kada bih se susretala sa onima koji su se opirali, šutirali, borili, odbijali da pođu sa mnom.
Druga je bila zelena. I to me je nasmejalo jer sam se setila ljudske šale.
Smisao za humor je bio jedinstven njima i nisam sigurna da su ikada bili svesni njegove vrednosti.
"What is CDO? It's like OCD but with letters in the correct order as it should be".
Nikada svoje Kose ne bih vraćala u odgovarajuće kabinete.
Zelena, koja je trebala da bude u četvrtom kabinetu, je napravljena od zmijske kože i imala je osećaj mekoće donekle. Ona je bila za ljude koji su pokušavali pričom da reše situaciju, da pokušaju da se nagode, slažu, izmole.
Ali ni ona, nije bila Kosa za danas.
Trebalo mi je malo vremena da shvatim koja me zove, jer "pozadi" nije bio koncept sa kojim sam radila dok se nisam materijalizovala.
Okrenula sam se i u videla Kosu u sedmom kabinetu.
Poslednji put je moja kolekcija bila obnovljena 2009. godine sa slučajem Patrick Swayzija.
Sećam se svake osobe sa kojom je došla nova Kosa.
Ova je bila napravljena od čistog amestita, imala je gradijent od violet pa do skoro čisto prozirne boje.
Kao da se na obodima stapala sa vazduhom oko sebe.
Provukla sam je kroz vazduh, i shvatila koliko je oštra.
Bila sam spremna.
Zamahnula sam sečivom i napravila procep u kontunuumu.
To je proizvelo vibraciju nalik na muzičku notu, ovo je bilo novo.
Koraknula kroz prolaz i bila pred vratima.
Bilo je rano ujutru. Rosa se pod blagim suncem polako transformisala u paru.
Oružje sam držala u levoj ruci, i sečivo blago nagla ka dole.
Nisam želela da misli da sam pretnja.
Zazvonila sam, vreme je stalo, i ja sam stupila unutra.
Došla sam po njega.
Ko sam ja?
Ja imam i dan danas pramen kose od mojeg prvog šišanja u zivotu.
Stoji u porodicnom albumu.
To je moja stara sacuvala iz ko zna kojih razloga.
Uglavnom, žuti maleni frćkavi pramen, ni nalik na moju danasnju izrazito crnu i ravnu kosu.
Stoji u porodicnom albumu.
To je moja stara sacuvala iz ko zna kojih razloga.
Uglavnom, žuti maleni frćkavi pramen, ni nalik na moju danasnju izrazito crnu i ravnu kosu.
velika Tješiteljica, kako bi je Sclavi nazvao... ili sam ja sve ovo pobrkao?
PLES SMRTI
(Tiziano Sclavi)
Koliki, koliki grobovi
stoje na brijegu,
Koliki što su mrtvi
spavaju u njemu.
I kako je dobro sada,
sad kad već je kraj,
vratiti se u mislima
u taj čudni kraj.
I kako je čudno sada
opet misliti na nadu
iz nekog drugog dana
u tom ludom slavlju.
I kako je slatko sada
znati da sve je prohujalo,
sav užas onih dana,
i da vrijeme je odjurilo.
I kako je ludost ovdje,
ono što bila je drama
jednog dana završenog,
jednog dana straha.
A sad se ne strašite
ako vjetar kroz pruća
donese glasove naše
do vas, ljudi od sutra.
Svatko ovdje ima priču
što htio bi je reći
svima koji mogu, znaju
slušati kroz riječi.
Onima što će zastati
da bi čuli kroz granje
kakav slabi, tihi jecaj
što s vjetrom ode dalje.
Dođite u suton
kad okolica postane tamna,
dođite među duhove,
jednog svijeta od straha.
Stanite i poslušajte nas,
a ako je strah previše jak,
znat ćete da ipak ima kraj,
makar smrt bila to.
I da ćete na brijegu
doći među nas,
jer će Tješiteljica
povesti i vas.
... treba imati dušu
punu teške tuge,
da bi se čuli glasovi
vjetra ispod duge ...
... glasovi bez tijela,
u mraku, u tebi,
gdje se možda sanja
i nikad ne spava.
... a vjetar opet puše,
sad je ovdje, sad je tamo,
i mjesec je onaj isti,
koji je tako davno sjao ...
... koji je sjao iznad radosti
i jednako povrh bola,
koji osvjetljava onešto žive
i svijetli onima što umiru ...
... znat ćeš tu na brijegu,
koliko traje jedna cesta,
koliko je sunce visoko
i jutro rose široko...
... koliko nam teži vrijeme,
koliko je noć prostrana,
koliko mjeri jedan sat
i kako je svaka granica vlat ...
... a ovdje na brijegu
koliko vremena imamo još?
Koje je sad doba noći?
Kada će nam zora doći?
Pitanje bez smisla,
odgovara nema baš,
ali ti ga ponavljaš,
jedino je koje znaš ...
Brežuljak je ovo
mrtvih bez boga
duša koje nemaju
zaborava svoga.
Brežuljak je ovo
gdje čekaju nekog
tko bi ih se sjetio,
a tko zaboravio.
Brežuljak je ovo
heroja i kukavica,
sudbina ih slučajno bira
i griješi kao i mi.
Kao mi kad zovemo golemim
kakvog čovjeka malog,
a tko zna u kolikim
sakriven je pravi div.
I svijetu koliko visoko
trebao bi se popeti
da bi poslije mogao sići
Kada sve bude gotovo?
A možda nema smisla
ići ni po jednoj skali,
jer su i vrh i bezdan
samo u tvojoj glavi.
... evo za tebe posljednjeg cvijeta ...
Na brežuljak dođi
i imaš li za slušanje mara,
čut ćeš da nije mrtva
za novim želja stara
koja u životu vara sve,
pa će i tebi darovati laži,
koja čini svijet okruglim,
a da je nema, kažu.
Smrt! Smrt je ovdje,
kao i na brijezima svim,
velika Tješiteljica
duša žalosnih,
što ispod zemlje su
i čekaju na cvijet ko na oca,
dok onaj što živi čeka
Velikog Žeteoca!
Ostavi brežuljak,
sviće zora, sjajna, lijepa,
a ne pristaje mrtvima
svjetlost tvoga svijeta.
Zbogom, do viđenja, čovječe,
hvala što si došao,
poželiš li da se vratiš,
bit ćeš dobrodošao ...
... Jer ostale su mnoge, mnoge
priče neispričane
ovdje na brežuljku,
sred tišine nenaravne ...
Neke ste već čuli
i bile su istinite
il' možda tek prozirni sni,
kao mi, mi ništice ...
Druge te čekaju,
a ako je strah previše jak,
znat ćeš da ipak ima kraj,
makar smrt bila ta...
... I da ćeš na brijegu
među nas doći,
jer će Tješiteljica
i po tebe poći.
Koliki, koliki grobovi
stoje na brijegu,
koliki što su mrtvi
spavaju u njemu.
I kako je dobro sada,
sad kad već je kraj,
vratiti se u mislima
u taj čudni kraj ...
vrlo, vrlo misaono biće sam i to mi laganini ide na onu stvar...
ej našo sam ovaj podforum i temu pa reko idemo roknut jedno pitanje dok smo ja i frend ubijeni već 2 dana ko zečevi
da.. jako sam gladan. pojeo bi i vola, a u stanu nemam ništa osim zobenih pahuljica iz Lidla (0,5kg ~ 4,85) koje nikad u životu nisam probao. Frend mi navodi da su iznimno suhe pa me zanima jel bi bilo pametno riskirat odabir hrane za večeras jer to planiram jesti sa mliječnim jogurtom
da.. jako sam gladan. pojeo bi i vola, a u stanu nemam ništa osim zobenih pahuljica iz Lidla (0,5kg ~ 4,85) koje nikad u životu nisam probao. Frend mi navodi da su iznimno suhe pa me zanima jel bi bilo pametno riskirat odabir hrane za večeras jer to planiram jesti sa mliječnim jogurtom
e nemam pojma, mi smo jednom jeli kras expres ili kako se vec zove???
korn flex!
samo je bio slatkast, pa je sluzio kao grickalica posle duvke
inace sto da ne, neko vece sam jeo sir i
i zalivao sa jednim od ovih
zar nije ovo za temu "sta ste jeli?"
ahahahahah
korn flex!
samo je bio slatkast, pa je sluzio kao grickalica posle duvke
inace sto da ne, neko vece sam jeo sir i
i zalivao sa jednim od ovih
zar nije ovo za temu "sta ste jeli?"
ahahahahah
sinoć sam mislio da je ovo animaciija
Ima i ovaj lik, ubaciv'o sam jednom davno u onoj upokojenoj brutal temi...
