Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 503936" data-attributes="member: 47407"><p>Klinika na kojoj se liječim ima psihijatre koje preporučuje pacijentima, po potrebi. Ja sam si, ipak, sam sebi izabrao psihijatricu, na temelju preporuke. I, popričala ona sa mnom u par navrata, i propisala mi par vrsta tableta, i pio ja toga i ...</p><p>I, ovih sam dana sasvim ok. Moguće je i da ova moja "ispovijest" djeluje na mene terapeutski. Na neki način mi okupira razmišljanje, a razmišljanja znaju biti naporna. Ali, mjeseci su mi trebali da od ideje, prijeđem na pisanje. Pa ću tu temu temeljito obraditi na kraju.</p><p></p><p>Nakon obavljenog CT-a, onkolog mi je prorijedio termine za kemoterapiju, pa sam počeo dolaziti svakih 3 tjedna, umjesto svakih 2 tjedna. Razlog: bolest je relativno suzbijena, a nuspojave su postale neizdržljive. Već prethodno, također zbog nuspojava, mi je reducirao bioterapiju za 20%.</p><p>Do desetog mjeseca, kad sam snimio svoj (za sad) posljednji CT, vrijeme sam provodio uglavnom "toćavajući" glavu u moru. Na taj način bi mi se najbezbolnije očistila ona kombinacija krema, sline i sekreta iz krasti, koje bi se spustile na "brk", zalijepile na tek izlazeću dlaku i skrutnule. Svako jutro sam izgledao, recimo .... usrano. Ne možeš se obrijati, jer ti je lice u ranicama, a ako se ne obriješ, dlake narastu pa je problem svakim danom veći. Što bi sloj toga sranja na ranicama bio veći, to bi naknadno nanesena krema teže dopirala do njih. Posljedično, bila bi manje korisna.</p><p>Ja te krastice doživljavam kao neku autoimunu reakciju tijela. Sve dok tijelo ima impuls da otvara, a ne zatvara ranu, ni jedna krema ili mast ne može pomoći. Rane će se i dalje otvarati ako tijelo to traži, a kreme mogu pomoći utoliko, da suzbiju moguću infekciju i širenje. Pa čak ni moja Sveta Krema tu ne može pomoći. Ali, tokom vremena sam uvidio da ona sasvim lijepo zamjenjuje more. Kad ne bih otišao na more, namazao bih se. Desetak minuta poslije, "kamenčići" na brku bi se opustili u tolikoj mjeri, da bi se mogli skinuti nježnim trljanjem gazom. Također sam pazio da mi se više ne desi onakva reakcija prilikom brijanja. Stoga sam uzeo kao pravilo da se namažem Kremom 10-ak minuta prije i poslije brijanja. I, do sad nije bilo problema.</p><p></p><p>Još zimus mi je skočni zglob desne noge otkazao poslušnost. Donekle sam mogao ostvariti pritisak put dolje (pa bih se pri kretanju stubištem mogao jednostavno izdignuti na iduću stubu), ali sam izgubio "komande" kad bi stopalo trebalo uzdići (pa bi kod dizanja stopala na iduću stubu ono zapelo za nju jer su prsti spušteni prema dolje, a čelo bi poljubilo narednu stubu<img src="/styles/default/xenforo/smilies/slaphead.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":upiii:" title="Slaphead :upiii:" data-shortname=":upiii:" />).</p><p>Po onkologu, nema šanse da je to nuspojava i uputio me neurologu. Nisam išao, jer:</p><p></p><p>a) jebemese, ionako ću riknit od jetre, </p><p>b) obzirom da u životu nisam imao takvih problema, strpao sam ih u isti koš sa drugima. Zaključio sam da je to nuspojava.</p><p></p><p>Do 10-og mjeseca mi se vratilo, recimo cca 60% snage u pritisku prstima put dolje.</p><p></p><p>Problemi sa paronihijom su, istovremeno, jenjavali. Kako je tijelo počelo primati manje količine bioterapije u širim vremenskim terminima, razina otrova je opala, pa su se ranice počele zatvarati. U 10.mjesecu su svi prsti bili zatvoreni i spremni za <img src="/styles/default/xenforo/smilies/rasta-banana.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":banana_rasta:" title="Rasta Banana :banana_rasta:" data-shortname=":banana_rasta:" />, ali je još uvijek nedostajalo snage, pa je od pokušaja laganog rekreiranja preostalo <img src="/styles/default/xenforo/smilies/poop.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":poop:" title="Poop :poop:" data-shortname=":poop:" />.</p><p>Ipak, malo sam proplivao i provozao biku. To je bio moj prvi pokušaj postizanja kakve-takve kondicije.</p><p></p><p>U tom periodu me pomazio Onaj odozgo`, pa sam si, ni sam ne znam kako, uspio pribaviti ulja na visokih, rekao bih 85% od full doze.</p><p></p><p>Peto prolazno vrijeme u listopadu je bilo prilično šokovito. Proceduru sam opisao. Nakon snimanja bez intravenozno ubrizganog kontrasta, prišla mi je osobno specijalistica i 2x ponovila: "Dobro je, dobro je". Ubrizgali mi potom kontrast, snimili me opet i uputili me da je službeni nalaz istog dana poslijepodne.</p><p>Istog dana poslijepodne čitam nalaz. Opisuje daljnji trend smanjivanja i nestajanja metastaza, a i ona najveća se je smanjila, pa navodi za koliko. E, tu je bio problem. Naime, ta najveća metastaza, koja se već godinu dana navodno povlači, <strong>sad je veća nego je bila kod prvog snimanja</strong> ?????</p><p>A šta da kažem ... šok. </p><p>Ništa mi nije bilo jasno. Kome oni seru? Koga oni lažu? Koju se pizdu materinu igraju MOJIM životom? NEKOME ĆU ***** MATER ZBOG OVOGA.</p><p>Znam da moram tražiti razjašnjenje, ali je usrani petak. Ništa do ponedjeljka.</p><p>S druge strane, žena mi je došla i 2x ponovila da su stvari dobre. Trebala bi biti totalna guska da nešto takvo ustvrdi bez razloga. Mora biti da postoji obrazloženje...</p><p></p><p>Taj vikend mi je bar 10x teže "sjeo", nego oni dani kada sam uopće saznao da sam bolestan. Crne misli, depresija, osjećaj beznađa ... svašta ružno.</p><p>U ponedjeljak sam se javio onkologu.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 503936, member: 47407"] Klinika na kojoj se liječim ima psihijatre koje preporučuje pacijentima, po potrebi. Ja sam si, ipak, sam sebi izabrao psihijatricu, na temelju preporuke. I, popričala ona sa mnom u par navrata, i propisala mi par vrsta tableta, i pio ja toga i ... I, ovih sam dana sasvim ok. Moguće je i da ova moja "ispovijest" djeluje na mene terapeutski. Na neki način mi okupira razmišljanje, a razmišljanja znaju biti naporna. Ali, mjeseci su mi trebali da od ideje, prijeđem na pisanje. Pa ću tu temu temeljito obraditi na kraju. Nakon obavljenog CT-a, onkolog mi je prorijedio termine za kemoterapiju, pa sam počeo dolaziti svakih 3 tjedna, umjesto svakih 2 tjedna. Razlog: bolest je relativno suzbijena, a nuspojave su postale neizdržljive. Već prethodno, također zbog nuspojava, mi je reducirao bioterapiju za 20%. Do desetog mjeseca, kad sam snimio svoj (za sad) posljednji CT, vrijeme sam provodio uglavnom "toćavajući" glavu u moru. Na taj način bi mi se najbezbolnije očistila ona kombinacija krema, sline i sekreta iz krasti, koje bi se spustile na "brk", zalijepile na tek izlazeću dlaku i skrutnule. Svako jutro sam izgledao, recimo .... usrano. Ne možeš se obrijati, jer ti je lice u ranicama, a ako se ne obriješ, dlake narastu pa je problem svakim danom veći. Što bi sloj toga sranja na ranicama bio veći, to bi naknadno nanesena krema teže dopirala do njih. Posljedično, bila bi manje korisna. Ja te krastice doživljavam kao neku autoimunu reakciju tijela. Sve dok tijelo ima impuls da otvara, a ne zatvara ranu, ni jedna krema ili mast ne može pomoći. Rane će se i dalje otvarati ako tijelo to traži, a kreme mogu pomoći utoliko, da suzbiju moguću infekciju i širenje. Pa čak ni moja Sveta Krema tu ne može pomoći. Ali, tokom vremena sam uvidio da ona sasvim lijepo zamjenjuje more. Kad ne bih otišao na more, namazao bih se. Desetak minuta poslije, "kamenčići" na brku bi se opustili u tolikoj mjeri, da bi se mogli skinuti nježnim trljanjem gazom. Također sam pazio da mi se više ne desi onakva reakcija prilikom brijanja. Stoga sam uzeo kao pravilo da se namažem Kremom 10-ak minuta prije i poslije brijanja. I, do sad nije bilo problema. Još zimus mi je skočni zglob desne noge otkazao poslušnost. Donekle sam mogao ostvariti pritisak put dolje (pa bih se pri kretanju stubištem mogao jednostavno izdignuti na iduću stubu), ali sam izgubio "komande" kad bi stopalo trebalo uzdići (pa bi kod dizanja stopala na iduću stubu ono zapelo za nju jer su prsti spušteni prema dolje, a čelo bi poljubilo narednu stubu:upiii:). Po onkologu, nema šanse da je to nuspojava i uputio me neurologu. Nisam išao, jer: a) jebemese, ionako ću riknit od jetre, b) obzirom da u životu nisam imao takvih problema, strpao sam ih u isti koš sa drugima. Zaključio sam da je to nuspojava. Do 10-og mjeseca mi se vratilo, recimo cca 60% snage u pritisku prstima put dolje. Problemi sa paronihijom su, istovremeno, jenjavali. Kako je tijelo počelo primati manje količine bioterapije u širim vremenskim terminima, razina otrova je opala, pa su se ranice počele zatvarati. U 10.mjesecu su svi prsti bili zatvoreni i spremni za :banana_rasta:, ali je još uvijek nedostajalo snage, pa je od pokušaja laganog rekreiranja preostalo :poop:. Ipak, malo sam proplivao i provozao biku. To je bio moj prvi pokušaj postizanja kakve-takve kondicije. U tom periodu me pomazio Onaj odozgo`, pa sam si, ni sam ne znam kako, uspio pribaviti ulja na visokih, rekao bih 85% od full doze. Peto prolazno vrijeme u listopadu je bilo prilično šokovito. Proceduru sam opisao. Nakon snimanja bez intravenozno ubrizganog kontrasta, prišla mi je osobno specijalistica i 2x ponovila: "Dobro je, dobro je". Ubrizgali mi potom kontrast, snimili me opet i uputili me da je službeni nalaz istog dana poslijepodne. Istog dana poslijepodne čitam nalaz. Opisuje daljnji trend smanjivanja i nestajanja metastaza, a i ona najveća se je smanjila, pa navodi za koliko. E, tu je bio problem. Naime, ta najveća metastaza, koja se već godinu dana navodno povlači, [B]sad je veća nego je bila kod prvog snimanja[/B] ????? A šta da kažem ... šok. Ništa mi nije bilo jasno. Kome oni seru? Koga oni lažu? Koju se pizdu materinu igraju MOJIM životom? NEKOME ĆU ***** MATER ZBOG OVOGA. Znam da moram tražiti razjašnjenje, ali je usrani petak. Ništa do ponedjeljka. S druge strane, žena mi je došla i 2x ponovila da su stvari dobre. Trebala bi biti totalna guska da nešto takvo ustvrdi bez razloga. Mora biti da postoji obrazloženje... Taj vikend mi je bar 10x teže "sjeo", nego oni dani kada sam uopće saznao da sam bolestan. Crne misli, depresija, osjećaj beznađa ... svašta ružno. U ponedjeljak sam se javio onkologu. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri - ipak se može
Top
Bottom