Broj: I Kž 14/03-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. (N.N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2006. br. K-22/22, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2007., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
p r e s u d i o j e :
I. Povodom žalbe opt. (N.N.)., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je optuženik djelom opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (“Narodne novine” br. 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00), pa se za to kazneno djelo na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) mjeseci, koja kazna se na temelju čl. 54. st. 1. i 3. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju od pedeset (50) radnih dana, a koji rad je optuženik dužan izvršiti u roku od deset (10) mjeseci.
Prema odredbi čl. 54. st. 5. KZ ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro istekom određenog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.
II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. N.N. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu, presudom od 13. studenog 2006. br. K-22/22, proglasio je krivim opt. N.N.. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) mjeseci, koju je na temelju čl. 54. KZ zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od pedeset (50) radnih dana, a koji rad je dužan izvršiti u roku od deset (10) mjeseci.
Na temelju čl. 54. st. 5. KZ ukoliko optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro, sud će odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju razmjernom neizvršenom radu za opće dobro.
Na temelju čl. 80. st. 1. i čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 186,91 gr opojne droge marihuane koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.
Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, dok je na temelju čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen obveze naknade preostalih troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M.M. odvjetniku iz Vk. iz svih žalbenih osnova s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 24. siječnja 2007. br. KŽ-DO-172/06, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, a iz žalbenih navoda proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, budući navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, rezultatima pretrage vozila koja da je provedena bez naloga istražnog suca.
U navedenom optuženik nije u pravu budući svi provedeni dokazi opovrgavaju obranu optuženika, u kojoj navodi da se nije radilo o pregledu vozila, već pretrazi i da nije dragovoljno predao drogu djelatnicima policije.
Djelatnici policije, saslušani kao svjedoci, suglasno navode da se isključivo radilo o pregledu vozila pri čemu je optuženik izvadio i predao vrećicu s marihuanom, o čemu je sačinjeno i izvješće nakon poduzete radnje. Nakon predaje droge optuženik je potpisao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, što ne osporava niti sam optuženik u obrani, koju je cjelovito dao tek na glavnoj raspravi.
Osim toga, kada se ima u vidu da su djelatnici policije zatražili nalog za pretragu stana, nije bilo razloga da ga ne zatraže i za pretragu vozila da optuženik u međuvremenu nije dragovoljno predao drogu.
Stoga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio iskaze djelatnika policije o izvršenom pregledu i takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrđena niti koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
S obzirom na navedeno, ni činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, koji žalbena osnova se u podnesenoj žalbi niti ne obrazlaže.
S obzirom da u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali iz svih žalbenih osnova, za zaključiti je da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, međutim niti ta žalbena osnova ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP pri čemu je utvrđeno da je prvostupanjski sud propustio djelo pravilno pravno označiti, budući samo nabrajanje brojeva "Narodnih novina" u kojima su objavljene izmjene kaznenog zakona, nije dovoljno za pravilno kvalificiranje kaznenog djela, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni koju žalbenu osnovu se također ne obrazlaže, ovaj sud, kao sud drugog stupnja je utvrdio da su u provedenom postupku utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, koje okolnosti je prvostupanjski sud pravilno vrednovao i optuženiku izrekao kaznu, uz primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, istodobno je zamjenjujući radom za opće dobro, što prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatrajući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.
Nađena droga oduzeta je u skladu sa zakonom.
Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika, pa je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. travnja 2007.
Zapisničar:
Ivan Protković, v. r.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Branko Zmajević, v. r.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. (N.N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2006. br. K-22/22, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2007., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
p r e s u d i o j e :
I. Povodom žalbe opt. (N.N.)., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je optuženik djelom opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (“Narodne novine” br. 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00), pa se za to kazneno djelo na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) mjeseci, koja kazna se na temelju čl. 54. st. 1. i 3. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju od pedeset (50) radnih dana, a koji rad je optuženik dužan izvršiti u roku od deset (10) mjeseci.
Prema odredbi čl. 54. st. 5. KZ ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro istekom određenog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.
II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. N.N. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu, presudom od 13. studenog 2006. br. K-22/22, proglasio je krivim opt. N.N.. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) mjeseci, koju je na temelju čl. 54. KZ zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od pedeset (50) radnih dana, a koji rad je dužan izvršiti u roku od deset (10) mjeseci.
Na temelju čl. 54. st. 5. KZ ukoliko optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro, sud će odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju razmjernom neizvršenom radu za opće dobro.
Na temelju čl. 80. st. 1. i čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 186,91 gr opojne droge marihuane koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.
Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, dok je na temelju čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen obveze naknade preostalih troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M.M. odvjetniku iz Vk. iz svih žalbenih osnova s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 24. siječnja 2007. br. KŽ-DO-172/06, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, a iz žalbenih navoda proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, budući navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, rezultatima pretrage vozila koja da je provedena bez naloga istražnog suca.
U navedenom optuženik nije u pravu budući svi provedeni dokazi opovrgavaju obranu optuženika, u kojoj navodi da se nije radilo o pregledu vozila, već pretrazi i da nije dragovoljno predao drogu djelatnicima policije.
Djelatnici policije, saslušani kao svjedoci, suglasno navode da se isključivo radilo o pregledu vozila pri čemu je optuženik izvadio i predao vrećicu s marihuanom, o čemu je sačinjeno i izvješće nakon poduzete radnje. Nakon predaje droge optuženik je potpisao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, što ne osporava niti sam optuženik u obrani, koju je cjelovito dao tek na glavnoj raspravi.
Osim toga, kada se ima u vidu da su djelatnici policije zatražili nalog za pretragu stana, nije bilo razloga da ga ne zatraže i za pretragu vozila da optuženik u međuvremenu nije dragovoljno predao drogu.
Stoga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio iskaze djelatnika policije o izvršenom pregledu i takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrđena niti koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
S obzirom na navedeno, ni činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, koji žalbena osnova se u podnesenoj žalbi niti ne obrazlaže.
S obzirom da u uvodu žalbe optuženik ističe da se žali iz svih žalbenih osnova, za zaključiti je da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, međutim niti ta žalbena osnova ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP pri čemu je utvrđeno da je prvostupanjski sud propustio djelo pravilno pravno označiti, budući samo nabrajanje brojeva "Narodnih novina" u kojima su objavljene izmjene kaznenog zakona, nije dovoljno za pravilno kvalificiranje kaznenog djela, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni koju žalbenu osnovu se također ne obrazlaže, ovaj sud, kao sud drugog stupnja je utvrdio da su u provedenom postupku utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, koje okolnosti je prvostupanjski sud pravilno vrednovao i optuženiku izrekao kaznu, uz primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, istodobno je zamjenjujući radom za opće dobro, što prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatrajući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.
Nađena droga oduzeta je u skladu sa zakonom.
Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika, pa je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. travnja 2007.
Zapisničar:
Ivan Protković, v. r.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Branko Zmajević, v. r.